Portret u plavom

gadi mi se ova arogantna, samodopadna vlast. takav bahatluk svijet ne vidje. zračnu luku dadoše u koncesiju tvrtki koja nema lovu. mijenja ugovor tako da RH ništa neće dobiti. onaj jad od ministra nam ukida putne troškove. kako misli da će ljudi financirati odlazak u 4 srednje škole s plaćom od 4700, ako ga prijevoz dođe oko 2000 kn, a ta vlast zna da je satnica takva da ju mora raditi 1 čovjek na 4 škole?
da smo bar složni kao liječnici pa da zaista štrajkamo bar 2 tjedna nek se vidi što bi to značilo. istovremeno si kupuju novi vozni park i sebi ne ukidaju te iste putne troškove.

a, depeše samo stižu. kao u doba udboslavije. ne smijete pričati s učenicima o referendumu, a istovremeno forsiraju građanski odgoj. građanski odgoj se ne provodi s ministarskim depešama. kad je uvodio zdravstveni odgoj ( koji se itekako provodio i prije, ali bez gender-ideologije) onda su stizale depeše što i kako smijemo reći roditeljima.

još od ljeta se zna za zakon o životnom partnerstvu i licemjerna je ova silna kampanja PROTIV jer itekako znaju da su ionako sve izjednačili i prije referenduma. samo se htio stvoriti animozitet prema tradicijskim vrijednostima i zamaskirati slučaj lex perković.


što se tiče prava na skrbništvo nad djecom od strane gej osoba, sva vrata su sad otvorena. sjećam se jednog slučaja. majka se udala drugi put, razboljela se i umrla nakon 1 godinu, očuh se godinama borio za skrbništ vo za pastorka s bakom i djedom dječaka. u to vrijeme dječak je prolazio žive užase, pokušao suicid i tek onda je taj pakao prekinut. sud i czs su odlučili i dodijeljen je baki i djedu. nakon toga, dječak se oporavio i uspješno završio školovanje. kao i svako dijete kad se uvode novi partneri pokazivao je silan otpor prema tom očuhu, ali, odrasle ionako nije bilo briga. htjeli su "pravo na svoju sreću". da, sve se to događa u heteroseksualnoj zajednici.
ALI; ALI...zamislite da je taj očuh roditelj br. 2 tj "tatek" ili "očuhek". bi li se ijedan sud ili czs usudio donijeti takvu odluku? ne bi. zašto?
zato jer bi se sve tumačilo homofobijom, zato jer se stvorila ( namjerno) jedna slika o njihovoj savršenosti i zato jer se nijedan njihov realni propust neće smjeti promatrati kao propust, već kao dikriminacija. i tu je začaran krug i veliki prostor za neviđene manipulacije.
u švedskoj, prošle godine, je dječak vraćen homo-paru iako su ga seksualno zlostavljali, iako je dječak doslovno pobjegao od njih i tražio zaštitu centra za soc skrb.

imam u svojoj profesiji iskustva sa izdvajanjem djece iz obitelji. vrlo traumatično, vrlo bolno, ali se ipak događa u slučajevima ustrajnog zanemarivanja ili zlostavljanja, ali ono što sam uspjela pročitati takvih slučajeva u homo-obiteljima nema. nasilje u homo-obiteljima ne smiju rješavati tako, već sve tumače nedovoljnih prihvaćanjem soc sredine ili nedovoljnom edukacijom gej-roditelja, a opet zaboravljaju da gej osoba osim što se ševi tako i tako, nako ili ovako je i loš i zao i dobar i nasilan i miroljubiv kao bilo koji drugi čovjek, ali s jednom debelom zaštitom koju sad pa nadalje nitko neće moći zaobići. to su te dvostrke uloge gdje mora biti samo jedna.

jako sam protiv prava na skrbništvo nenaturalnog roditelja. jako. ne samo u gej-partnerstvu, već i hetero-braku. u hetero-braku jer nema tog djeteta koji će radije izabrati očuha, maćehu, ( ako nema svoje roditelje)nego svoju tetu, ujaka, strica, baku, djeda i sl. u homo-obitelji još više jer su puno teže mogućnosti prava djeteta baš zbog navedenog straha institucija etiketiranjem homofobije.

i na kraju, unatoč gdji krizmanić, imala sam iskustva s djecom iz domova i iz hraniteljskih tj udomiteljskih obitelji. mogu vam reći da od tih dv adesetak slučajeva su tu negdje : 1:1.
kako bih ja to riješila?

takvom politikom države, velikom podrškom obitelji da uopće nema potrebe za domovima. a, to se može. itekako.
žao mi je, jako mi je žao da se u zakon o životnom partnerstvu stavilo skrbništvo nad djecom. jer, eto, otvorena je pandorina kutija. nitko, nitko ne brine o pravima djece. ako majka lezbijka dobije dijete s anonimnim donorom ili hetero-majka učinile su veliku pogrešku prema tom djetetu jer su mu onemogućile prirodni poriv za onim: otkud sam, čiji su geni u meni i sl"..i još ukoliko mu, ne daj bože, ta majka umre ima drugu "majku" koja će isto imati prednost pred: tetama, djedovima, bakama, ujacima baš kao onaj navedeni očuh, ali s bitnom razlikom.

nema teorije da bude riješeno kao u gore navedenom slučaju. nema teorije. ako ne vjerujete, uskoro ćete to vidjeti. što se tiče muških parova, već je naveliko praksa surogat majki. znači, iznajmljivanje žena da bi se zadovoljila potreba odrasle osobe za djetetom i opet mu se u startu uništava mogućnost saznanja otkud je, od čijih gena je sazdan i td. i opet se ponovi, ne daj bože scenarij da tata umre, a tatek ostaje i opet nema teorije da itko od rodbine naturalnog roditelja dobije skrbništvo zbog frke institucija i dijete će opet biti dvostruko zakinuto.

možete vi meni teoretizirati koliko god hoćete, ali prava djece se sustavno krše i još će se gore kršiti. već sam puno puta pisala o tome na ovom srajtu. dakle, do sad su hetero osobe jako kršila prava djece, od ljigavog uvođenja novih partnera u svoj život ( kod razvedenih), a time i u život svoje djece do forsanja džeri springer obitelji ( ono, sve bivše i bivši, nova polubraća i polusestre) s tom razlikom da se u tim hetero bolesnim odnosima ipak moglo reagirati ili nadzorom ili praćenjem ili bar ukazivanjem na pogreške ili u najgorim slučajevima i oduzimanjem, ako bi došlo do pokušaja suicida, samoranjavanja ili neke druge patologije, ali, ali ovo sad što nas čeka, sjetit ćete se što sam pisala..

jer, ponavljam, nitko se neće usuditi prigovoriti nefunkcionalnosti gej-roditeljstva , a oni će uvijek moći reći da je kriva homofobna sredina. u jednoj od SAD država gdje je dozvoljen homo brak i usvajanje po kvoti, nefunkcionalnost dvojice tata ili 2 mame se rješava tako da se toliko novca troši za njihovo dovođenje u koliko toliku roditeljsku funkcionalnost da su tim istim novcima mogli stvoriti takvu podršku mladim majkama da ne bi ni bilo potrebe usvajanja jer bi imale podršku pa ne bi ni ostavljale tu djecu za posvojenje i odricanje od prava majčinstva.

i eto, baš sam žalosna i to jako.jebe mi se z odrasle, nek se igraju s guzom kolkiko god hoće, ali 100 odraslih za jedno dijet, ma nebrojeno odraslih za jedno dijete...

jer, toliko sam se tužnih dječjih priča naslušala, na tisuće, kod razvoda roditelja, kod situacija s očuhima i maćehama, s polubraćom i polusestrama, a sad..ne znam....do sad sam bar smjela biti ponekad i oštra prema roditeljima da bi zaštitila interese djece, ali, nitko se neće usuditi biti oštar prema gej-roditeljima jer će biti proglašen mrziteljima gej osoba, fašistima ili što je već moderno kod ovih naših, ali i svjetskih liberalnih "demokrata".

dijete mora znati otkud je. to je prirodna težnja svih nas. i zato, da se mene pita ne bi bilo ni usvajanja djece ( jer društvo može dobrom politikom iskorijeniti problem napuštanja djece) niti surogat majki, niti maćeha niti očuha. sve do punoljetnosti djece mi bi trebali biti toliko hrabri, ali i uz potporu društva da možemo sami bez uvođenja novih partnera i uz uključivanje šire obitelji. a, oni koji ne mogu imati djece, zbilja nisam za zamrzavanje zametaka jer je i to jedno duboko dvojebeno etičko pitanje. iako, ako bi se stavilo na prvo mjesto interes djece, a ne puka želja odrslih, do toga ne bi ni dolazilo.

nitko nema PRAVO na dijete, već dijete IMA PRAVO imati naturalne roditelje i to i tatu i mamu, a ako ne može, onda bar jednog do punoljetnosti, ako ne nijedno od njih onda bar nekog bliskog iz svoje obitelji, a ako ni to onda se društvo može uključiti s udomiteljskim obiteljima, ali s velikom kontrolom.

a, gej obitelji-ne. jer, ponavljam, u takvoj agresivnosti s kojom oni nastupaju nikad i nitko im neće ni smjeti ni moći ukazati na eventualnu nefunkcionalnost. i svaki neuspjeh u roditeljstvu će tumačiti drugim faktorima, a ne svojom ulogom iako su većina pravih istraivanja, a i puno relevantnih psiholoških i psihijatrijskih škola zaključila da su primarni odnosi najodgovorniji i za propuste i za boljitak..

i tak..

potpisujem od slova do slova

i ja

žalosno je što se tuđa prava, ovaj put klinaca, podređuju pravima odraslih, u ime dnevno-političkog prestiža

Ništa ne potpisujem osim slipova.
Mogu razumjeti i razumijem. Katrati bi mogli biti napisani.
Lanena upitaj se kakva ti imaš prava? Kolika su prava roditelja i djece prema tebi,
a da ne spominjem pravo Institucija? Koje je tvoje radno pravo i tko te štiti.
Što kada moraš provoditi „depeše“ koje su neprovedive jer donosilac pojma nema
što se dešava na „terenu“ i zahtijeva nešto neprovedivo i nelogično?

Ne kritiziram te, već u većini podržavam. Sve je ovo dokaz koliko smo vriti.

Mei poruka da je stvar mogla napisati i u obrnutom smislu (prava odraslih
podređena pravu djece) i opet ne bi pogriješila.

Bravo lanena!!!

još od ljeta se zna za zakon o životnom partnerstvu i licemjerna je ova silna kampanja PROTIV jer itekako znaju da su ionako sve izjednačili i prije referenduma. samo se htio stvoriti animozitet prema tradicijskim vrijednostima i zamaskirati slučaj lex perković.


te da bi mogli prebrojati na koga mogu racunati :)

Jedan je carinik prebačen s Bregane u Bajakovo. Sad putuje autostopom. Zatražite bar da vam daju za role il' za potplate i štapove. A i nema se sredstava, jer čim se i nađe sredstava onda je tu i pedera.

budvare, nismo pitali djecu žele li ili ne biti rođena, pa bi prema onom što smo stvorili na svijet trebali biti, ako ništa drugo, odgovorni.
Smeta me kad se od djeci i posvajanju priča kao o robi u dučanu ili uz gejeve kao modnom dodatku da bi se stvorila forma obitelji.

Koliko mi je poznato, kad djeca odrastu, a roditelji ostare, djeca su dužna brinuti o roditeljima. Nisam proučavala neke zakone, ali znam kad mi je tata bio nesposoban za sam biti doma nije bilo načina da ode u dom, jedino njegovom voljom. Kad je bio u bolnici, poslije koje je trebao 24 satnu njegu, isto tako nije postojao način da ga se smjesti u dom, osim njegovom voljom. Čak i da mu se oduzme sposobnost odlučivanja preko suda. Mi kao djeca smo bili zakonski dužni brinuti o roditelju. I to je vrlo zajeban zakon. Stavljaju te pred zid.
Psihologinja u bolnici se pozivala na njegova prava: čak nije bilo mogučnosto da je u domu dok mi radimo, pa da ga dignemo iz doma kad se vratimo s posla.
Ne- dužni smo mu osigurati brigu kakvu želi, jer smo mu djeca.
I opet su djeca u kurcu.

točno tak. bud, pogni ti odgovorila - ne može biti obrnuto jer klinci nemaju slobodu izbora. stavljeni su pred gotov čin
čak i da imaju, nisu zreli da mogu samostalno odlučivati, znajući da su svojom odlukom sami odgovorni za svoj život u slijedećih x godina

eto bad da ti se ja malo pridružim...imam dojam da si tu sam med ženama! istina, i ja sam žena al glede ovih stavova kaj su tu napisani ko da nisam. ja znam da su slova protiv (bar na mom face profilu) crvene boje, but...zakaj vam je to tolka krpa? no, i konzervativci imaju pravo da...misle! ha ha

no sad za ozbiljno! jadno je to što se događa ovim ljudima ovdje, ovoj djeci ovdje ( s većinom glede djece se slažem lanena osobito to kaj si napisala da bi društvo trebalo skrbiti o djeci koja ostaju bez roditelja i to kvalitetno a ne ko da su siročad, iako jesu) . no kao i bad, mislim da i roditelji imaju pravo na svoj život...pravo na drugi brak ako prvi nije uspio, djeca pravo na možda drugog oca ako je ovaj prvi loš etc...to što si ti lanena izabrala tako da ćeš ostat sa svojim djetetom solo dok god ne odraste i ode...hm...tko zna, možda će ti jednog dana tvoje dijete baš to zamjeriti? kužiš, nema ispravnih i samo ispravnih puteva...postoje putevi u najboljoj namjeri koji često ne ispadnu tako. jedno vidimo mi kao djeca, potom drugo kao roditelji a treće naša djeca! društvo i država bi trebala našem traženju pomoći...no, nažalost ne pomaže već desetljećima (a nije nit prije). kome onda treba ovakva država? zar sama sebi je smisao? pa možda tako i treba...da nas nema (jer nas sve manje ima) a da egzistira sama država koja je sebi smisao! ta misao mi se sve više sviđa i dođe mi da odem...negdje gdje nema..države! nekakav povratak u prvobitnu zajednicu..no i to su već djeca cvijeća probala. hm...ima li načina ne biti tako jadan...tako nemoćan (hm...nekako mi samo tin pada napamet)!