-vrbica-

Kad prođu ove godine,
Trampit ću tijelo ,
Za vječnost duše.
Smrt će sakriti,
Drage mi staze.
Grob će mi biti,
Tamo gdje nema puta.
Bit ću vjetar,
Bit ću munja.
Orgije u čast života,
Zauvijek će utihnuti,
Vode će i dalje teći,
Vatre će i dalje gorjeti,
I ptice pjevati.
Dobit ću cvijet, prvi put bez srama,
Jer isprosit ga neću.
Duša tone u dubinu noći....
Negdje netko plače...zar plače?

Sve je do tebe
Mozes uzivati u zivotu
Ili pokusati pobjeci od " boli " sto zivot nosi s sobom.


( lijepi stihovi - tko je autor ? )

svijet, a i ljudi su ko bludnica,
što prodaje svoje tijelo....
Ivane ja sam autor..:)

Kao što vidimo....... svijet vrvi životom, smrti unatoč.....

i mora biti tako..
samo, neka živi pamte mrtve.....bar ponekad...:)

A što je to život ?.....

prelijepi stihovi :)

Nisu oni mrtvi - to je samo pojam ovog svijeta.

Duhovno je postojalo prije ovog " fizickog ".

Ali ...divni stihovi - kapa dolje !

netko je rekao: život je ono što nam se događa,
dok mi pravimo planove za život....

hvala ivane..:)

U svakom od nas žive milijuni naših predaka..... nastaviš li lozu, živjet ćeš u milijunima potomaka..... genski kod čitavog čovječanstva je toliko umrežen da je život pojedinca tek virtualno diskretan.....I ne, ne staje to samo na jednoj vrsti

znam, ali radije se uokrirujem, u meni drage i poznate osobe.
Ne trebam pamtiti milijune, pamtim one koji su ostavili trag
u mom životu...:)

(A.B.Šimić)


Bila je to noć kad je nebo bilo prepuno zvijezda , kad sam ti nježno šaptao stihove i kada su naše duše bile jedna duša. Bila je to vječnost, bio je to beskraj, trenutak sreće i trenutak nade…
Smrt. »Na svakom uglu stoji jedna Smrt.»
Moje tijelo je sada pepeo,moja je duša sada prazna.
«Moju je dušu izmučila ljubav
moja je duša bolesna
i sniva.»
Je li proljeće? Je li jesen? Moja duša je izgubljena.
«Moja duša tone u dubine
noći i ko zvuk se rasiplje i mre.»
Ja sam sada siromah jer ti si bila moj kruh. Sada sam samo trag u tvome srcu, ali ne želim da i taj trag prekrije neki novi snijeg.
Dolazim.Vraćam se da ti mahnem rukom po posljednji put, ali ti, ti i ne slutiš moj povratak i moju blizinu.
Noć je. Nebo je opet prepuno zvijezda. No gdje je sada onaj trenutak? Gdje je sada ona ista vječnost? Stojiš sama. Moja duša samo je sjena koja čezne dotaknuti tvoj dlan.
A ti, ti i ne slutiš moj povratak i moju blizinu.


Marija Barberić 4.a

Pamtila ih ili ne, oni su utkani u tebe.......ostavili svoj potpis i upute kako disati zrak, isti onaj koji su oni udisali tisućama godina prije nas...

pašemka,,,lijepo..:))
to može napisati samo onaj tko je nekoga izgubio...nekog dragog...:)

ja hocu orgijati, bludniciti, otrovati se alkoholom i drogama, bluvati po ljudima koji mi nisu dragi i zaorati brazdu preko jeruzalema prije nego kaj riknem! i nedaju mi! nikak dobiti na powerballu!!! eto kaj je zivot gorcinom zelja zagutljen!!!

da, sponzor...u našem dahu, u našem disanju...žive...:)

To može napisati netko tko je u rodu sa Nerudom ;)

trap...nemoj baš tako pesimistički...:)))
život živimo, ovakav ili onakav, sve dok dišemo.
No, kako će ga tko provesti, ovisi samo o njemu....
Ali, jednom će ipak nestati...

sponzor..takvo pisanje može potaknuti i trenutašlje raspoloženje, tuga za nekim....bol....

ja nisam Paske
i ne prepisuj više

Pamtim čovjeka koji je silno želio umrijeti. Poslije smrti drage mu osobe samo je plakao i prizivao smrt..... balansirao na rubu suicida..... I onda, jednom je shvatio da smrt kuca i na njegova vrata.... I bez velike pameti postalo mu jasno da broji posljednje dane. Odjednom je poželio živjeti !
Beskrajna je bila njegova tuga kada je posljednji put napuštao svoj dom, dvorište....... Zamolio me da ga pričekam dok se nagleda doline u kojoj je život proveo.... Tek tad je shvatio koliko je lijepa i koliko je bio lijep i vrijedan život od kojega se rastajao.....

sponzor,ne nori! tolko mi se dragih ljudi izsamounistavalo da znak da nema zelje za zadnjim dahom osim u skrtaca i onih kiji se boje posljednjeg suda :)))))))))))))))))))))) blago im se :))))))))))))))

ja bi topli domaći kruh

A ima li sexa poslije smrti?

krpa, a tko zna koji više piše pod tim nikom...?
Dajte se dogovorite više.
A mislila sam da je paske, zato što
komentar nije bio prost i zajedljiv...

sponzor...sve literature, koje se tiću "života poslije života" (knjige, naučni časopisi, romani i drugi napisi....) od pamtivijeka, pa i Biblija, govore o iskustv onih koji su se "vratili iz mrtvih". I svi su suglasni u tome, da je osjećaj napuštanja tijela nešto lijepo, bez boli, patnje i sličnog. Naprotiv, svi kažu da se nisu htjeli vratiti u svoje tijelo, nego krenuti prema "svjetlosti".
Zato, ne vjerujem da je čovjek nesretan kad umire....

reksiću...sumnjam, da ima sexa, ali vjerujem da ima
blaženstva kojem ti sex nije ni nakraj pameti...:)))

vuki, topli domaći kruh, bio je jučer topli...:)))
danas je već hladan, ali ipak fin.
Ipak ima i nešto toplo.........

hi hi hi

bome vrbi dobro pitanje! čisti zen..kontenplacija...jedino kaj se to ne broji zato kaj je na iskri? btw fali mi koko

o trapere misleći čovječe...jedino kaj nema divljači i divljine...sve sama...plićina od asfalta!

Vrbi :Zato, ne vjerujem da je čovjek nesretan kad umire....
---------------------------------------------------------------------------


Postoji trenutak kaada borba za život prestaje, kada se čovjek prepusti, kada nastane osjećaj rasterećenja i opuštanje..... Ne znam dal je to to svijetlo, no...... kroz ovo sam u životu nekoliko puta prošao..... Sve skupa je bilo puno manje strašno nego što bi pomislio...... No, gore nisam mislio na tu fazu umiranja, već na stanje u kojem se nađemo kad shvatimo da smo u terminirajućoj fazi bolesti, odnosno života ......

http://www.youtube.com/watch?v=rtOvBOTyX00