-vrbica-

Cico je imao vremena razmišljati, kako će potrošiti svoj svakodnevni odmor. Isti je trajao od jutra do sutra i bilo je samo pitanje dana, kad će početi misliti na prohujalo vrijeme. Svoju struku-zanimanje, nije šljivio niti pet posto. A obečavao je mnogo.
Bio je na svim čagama, tada znanim u gradu. Mlad i željan avanture, zaluđen filmovima, koji su mu otvarali apetit i tjerali ga da u snovima razvija maštu o nekom novom i ljepšem životu. Bio je sklon maštanjima o dobrim komadima, o načinu kako ih što prije povaliti, kako se nacugati i kako doći do love. Njegov svjetonazor, brzo ga je sveo na puko preživljavanje. To je značilo, nabaviti nešto novca, imati za cugu, te eventualno pronaći sigurno sutra.
Priče i njegovi snovi, bili su popraćeni jednom i pravom ljubavi prema Klari, koja je strpljivo očekivala sretnije i bolje dane. Klara je bila medicinska sestra i imala je svoj stan. No, Klara nije dočekala da zajedno odsanjaju svoj san, nego je dobila ružu na grob. Uvijek ga je čekala, a njegov ponos, nije mu dopuštao da se skrasi kod nje. Otkrili su oni svoju veličinu ljubavi u siromašnom i jadnom svijetu, ali ju nikada nisu uspjeli pretvoriti u svijetlu i opipljiviju.
Klara je prije svoje prerane smrti, ostavila Cici svoj stan. Iako je Cico bio žicar rijetke inteligencije, u dubini duše nikad nije promijenio sliku o sebi. Bio je ponosan i na ostavinskoj raspravi je rekao sutkinji: "Cico je uvijek bio gospodin, gospodin koji ima dušu, srce i karakter. Znam, da je ova oporuka izraz velkog poštovanja i ljubavi moje Klare prema meni i zato mislim, da će Klara biti sretnija da ja ne ispoštujem njezinu posljednju želju, nego po svom karakteru, u ponosu i časti poklanjam stan njezinoj sestri. Bio sam beskučnik, to ću i ostati."
I danas se Cico, pojavi s ružom na Klarinom grobu. Ako je nije kupio, nego ukrao, nikad se nije zaboravio ispričati Klari.
Nastavio je svoj život, pun avantura i s one strane zakona, polako tonući sve dublje i dublje. Posljednji pokušaj bijega iz "klošarije", bila je nabavka stare, napuštene auto-olupine. Fino ju je opremio kartonima, a tu se našao i stari madrac donesen negdje sa smetlišta, te nekoliko starih deka. Stan je bio topao i zračan, već prema potrebi vlasnika. Imao bi ga Cico još i danas, da nije jednog dana došao kući jače nego obično nakresan od "Badela", njegova miljenika, što je dovelo do uništenja idile, Pijan i bez svake kontrole Cico je zaspao s čikom u ustima.. Čik je pao, zapalio se apartman, a Cico je jedva izvukao živu glavu. Zbog nepažnje i pijanstva, opet je postao beskučnik.
Često je Cico "šanirao" po trgovinama u središtu grada. Uz glasno negodovanje i prosvijede bogato ukrašene epitetima istočnog vokabulara, trgovci su ga prijavljivali policiji, te je često provodio vrijeme u "Gradijaneru" na besplatnom stanu i hrani, uz sve ostale pogodnosti visokog stupnja osobne higijene, čistog veša, odjeće i obuće, čistog slavonskog zraka s opojnim mirisom Save. Gimnastika i šetnja, te dozvola osobnog intelektualnog izražavanja, dopunjenog rekreacijskim vježbama čuvara institucije i njihovo posebno učinkovita masaža idejnim ili "vaspitnim" palicama.
No, Cico je ostao....Cico.
Budući je uvijek bio bez love, često je s dečkima, hodao po tržnici. Tu se osjećao kao kod kuće. Tu se sve moglo pojesti i sve je bilo njegovo. Pokoja šaka kiselog zelja, malo sira i Cico je bio zadovoljan, odvalivši još jedan dan.
No, vrijeme je učinilo svoje, pa se Cico s godinama pogrbio, a "Badel" ga je presavio i otjerao preko socijalne radnice u dom. Tu je blizu, iza doma zdravlja u Mihanovićevoj , gdje svakodnevno žica lovu od vozača automobila zaustavljenih na semaforu. Tu u blizini je kiosk sa cigaretama, a ni Importane nije daleko pa se nažicana lova potroši za "Badelić".
Ide život......

Link

Prohujalo
s vihorom?
Odburilo s
burom?
:-)

Pokvarenost svijeta...

Svaki grad, svaki kvart u njemu, svog '' oriđinala '' ima.

Počesto su to tužne priče.
Počesto se tu radi o ljudima koji su intelingenti, natprosječno, a koje je život negdje, po putu sjebao.
LIjepa priča, tako prepoznatljiva, budi uspomene...

Hvala na lijepom zapisu.

lijepo napisana tužna priča :)

lijepo ali i tuzno ...

Nesto tu ne valja kod tog Cice
pozzzz

Upoznao sam jako puno takvih ljudi.
Ima nešto neobjašnjivo u njima,ali to
je duga priča.

:-**