Portret u plavom

Eto, dobra tema ze rezimiranje. Kad sam imala 35 ( ko da sad gledam) bila sam plava, prsata, ( kipuća petica), visoka (177 cm) plavooka, mjera 90-60-90 i taman toliko tupasta da bih bila sretna. No, kako sam navršila 40, počela sam čitati kao da mi od toga ovisi život. Prvo sam slistila beletristiku u gradskoj knjižnici, pa sociološki kutak, pa filozofska djela, pa političku policu i na kraju završila na Jergoviću i Tomiću.

Kosa mi počela tamnjeti, od pogurenosti izgubih 9 cm, oči mi se pretvoriše u crne pikule, podočnjaci mi postadoše dnevni pratitelj, a grudnjake sam prekrojila pa od tadašnjeg jednog, bogme na komotna dva, a kako završih na našim vrlim piscima obuze me krajnji očaj i beznađe.

Svatih da mi život gotov jer kako sam postajala pametnija, bilo me sram biti sretna. Stidjela sam se tog prozaičnog osjećaja, a bogme i što završih na Tomiću i Jergoviću. No, stid u tim godinama nekako postao glavna okosnica svakodnevnice. Te me stid državne vlasti, stid me besparice, stid me što više nisam onakva ( vidi gore) i stid me za sve one koji se ne znaju stidjeti. A, najviše me stid zbog bahatih, bezobraznih, 35 godišnjakinja.

Baš ih danas gledam na jednom službenom ručku. Prvo ulazi jedna: plava, visoka, prsata, eto i druge, još plavlja, još viša, još prsatija i na kraju eto i treće, ( ups) ipak to bijaše Đuka čajić u transrodnoj fazi. Ja naravno sjedim u zapećku i čitam čas Jergovića, čas Tomića i šutim dok se oni glasaju. Kikoću, klokoću, klepeću. Pravi perkusionistički mini-festival. No, taj festivalčić ima prođu. Okupiše se muškarci što stariji, što još stariji pa stadoše: mukati, blejati, roktati, njakati i svaki se mašio za takujin za platiti 35-njakinjama račun.

A kako se bez računa ne računa, uzeše one za doma relikvije relikvijarume restoranski morskih plodova, liganja, ćevapa, povrtne hrane i odnesoše ( kad vidješe da su stariji i još stariji sjeli na svoje romobile i otišli svojim ženama) koleginicama s posla 50+ na što kolegice obnevidješe od oduševljenja i gladnih očiju.

Ja sam i dalje čitala Jergovića, a Tomić otišao u Konzum po K 50+ nijansi sive za književnu inspiraciju.

Jergović je na kraju obrijao bradu i majkemijanje ko da mu je 35.

Visok, plav, s kipućim peticama od 15 cm.

I taman glup kao što je bio i prije.

Shvatih ja na pragu pedesetih, kućnom:

Nije isto sa 35, a bogme ni s 50.

Kuna u takujinu.

Loše je i jedno i drugo.

Dokle god hranite paklenu mašinu, to je tako ... treba izaći iz sistema i navinknuti se na život bez kuna.

ha ha ha...ipak nisu karmine dok god ti pišeš na blogu!

budi sretna...za razliku od drugih barem znaš kako ti je čitajući Jergovića (obrijanog)

oće to, čitanje i promišljanje o pročitanome pogubno utječe na žensku ljepotu jer ubija njezin prirodan šarm i od iskona joj namijenjenu ulogu te narušava hormonski balans, da ne pričam o tome koliko isšuje kožu

čudo tomić nije otša po iq plus. kod borisa dežlovića
idem malomaltretirati hrvatske organe
laku noć

ATS .....ne čačkaj mečku

Eh, da ... nemoj se nikad stidjeti besparice ... svi "veliki" su bili u jednom periodu prosjaci ... biti prosjak čuda čini bolesnim dušama, liječi, jer ubija ponos i ego ...

moran i kvit
samo da vidim jesu drž. organi na aparatima ili su na čip-ku

Ja sam s dvanaest i s tridest pet imao petnaest. Kao i sada.

Ajme, kako ste krenuli, vratit' ćete se na moj blog ...

prodajem rabljen alkotest
i najnoviju verziju poligrafa
zove se
moja mama zna najbolje
kako reagira na moju mamu

Još jedna izvedba ... http://youtu.be/cGSmL4lOkF8

Autor: GeorgeClooney_pravi | 10.10.2013. u 14:14 | opcije

lanena, giv as e sajn ili mahni bar rukom s balkona ...

I ne sramim se. Jer na to ne mogu utjecati.

Mahus, mahus, habemus lanenam.
:* vam svima.

a ne samo njima.

Fale mi slova"h" u tekstu. ih. Idem u posteljinu. Dug mi bio dan.

dear miss Lanena.
žifot u amerika je like a postmoderniZm song, about jesenko leaves i to. kao što već znamo.
ima svega, a nema ništa.
bio jedan čofjek s bushido, ali je bio i misunderstood, pa su ga moved u Japan, i nafodno sad tamo vozi train.
ja sam dobro.
mašem zastavicama. jedem u stars&stripes. narasli mi mustaches.
kad odrastem, bit ću Cheer - Leader.
and I don't think uopće više.
puno te voli i šalje krafnu:
Aj-rin.
hugs&kisses

http://youtu.be/3g_WWoIePns

Niš ne razmem.I kaj ti je taj Jergović pomogel?

U ovoj vukojebini
stvarno nesmiješ
biti sretan.
:-(

evo sad, pred spavanje, da ti velim
malo sam omamljen i pospan
valjda nebuš zamerila :)
preveć se jebeš nevažnim
zato

jer...
jebeš ti intelektualni nivo
ako ga ne možeš postaviti, u svrhu uživanja
zar samo zbog razumijevanja?

znate li vi uopće
koliko čovjek
i u najgorim okolnostima
može biti sretan
ha

a ha
di sam ono stao
aa
najgore okolnosti
ne one
na koje odma svi pomisle
svi, žedni krvi
one! naše
kaj ne znate?
jbte
počel sam interpunktirat
fakat sam zabrijal
he

a
kaj tebi
još reć
pazi mi na Kimija
navijam za njega

http://youtu.be/JskztPPSJwY

i
nemoj si ništ umišljat
moram dete zbudit u pola šest
ovo mi je zabava

imala si sreće