-vrbica-

Feđa je u mladosti kockao. Bio je pasionirani igrač, a novčani ulozi nisu bili upitni. Bilo je važno, igrati bilo koju igru - za novac. No to je bila samo otskočna daska, za puno veće pothvate. Za igre, velikih uloga.
Rad je smatrao djelatnošću, koja pripada nižoj klasi, a on se smatrao pripadnikom najviše klase, a oni, bogami, ne rade.
Novac mu je trebao, a za to je nekad bilo zlatnih godina. Još nije bilo doba dobrih alarma, sigurnosnih brava, a to je on obilato koristio. Dobro je poznavao svijet provalnika i osobe koje su nazivali "topioničari" popaljene robe. Normalno, da su takvu robu "topioničari" uzimali u bescjenje.Njihova je zarada bila enormna. Jedna takva "aladinova špilja" s nebrojeno mnogo ukradene robe, bila je dodatni motiv za Feđu.
Ali, dogodilo se ono poznato...uzeto-prokleto. U svijetu lopovluka Feđa nije imao previše sreće. Njegova životna zarada i "teško stečena ušteđevina" nestala je u jednoj noći, dok je on lažnim poljupcima i usiljenim veseljem zabavljao "noćne dame", željne kapi jeftinog viskija i mirisa smrdljivih smotanih cigara.
Feđa nikad nije imao vremena za istinsku ljubav. Žene su za njega bile prolazne avanture, nikada nije bio zajubljen. Nikada nikome nije rekao da ga voli. Zato je nabavio psa. Bio je to čistokrvni "holandsko-flamanski-njemački štrased" iliti "džukela" kojeg je pokupio na cesti, bez imena i prezimena.
Odavno je Feđa ostario, a lova koju je nemilice trošio, prolazila je kroz njegove "spretne prste" isto kako je i dolazila. Posao više nije bio plodonosan, a pseto je još uvijek slijedilo poznati miris. Vjeran i odan, kako to samo pas zna biti.
Imao je Feđa, dosta toga na duši, a i sudac mu je dobro oderao kožu. Morao je odslužiti svoj dug prema narodu i državi.
U kaznionici je čovjek, postao samo broj, a kao ljutsko biće nije značio, ama baš ništa. Radilo se sve u interesu dobivanja nekakvih povlastica. Samoteror je bio sveprisutan. "Nikad više u ovu rupu" govorili su jedan drugom.
Feđa se kretao tim hodnicima, dugo godina, teško bolestan. Filozofija, koje se cijelo vrijeme držao bila je: Ja sam čovjek, koji ne pripada niti jednom čovjeku. U njegovoj je duši i pamćenju, bilo mjesta, samo za jednog stvora...njegovog psa.
Svoj "posljedni tango", Feđa je plesao dosta dugo teško načeta zdravlja uz svoje pseto, koje je čudom prirode preživjelo njegovo izbivanje, smucajući se uvijek negdje u blizini. Reklo bi se da je i on bio "zatvoren" na slobodi.
Zaboravljeni od ljudi, nezanimljivi čovjeku, napušteni i sami potucali su se po haustorima, ispod mostova, starim napuštenim zgradama. Polako je sahnuo taj nekad, veliki "majstor" lopuža i prevaranata.
Magla se već tjednima nije dizala, smog je nagrizao bronhije, a zrak je vonjao po sumporu. Feđa je čvrsto zagrlio svoje pseto. Stari otrcani kaput, nije bio dostatan za obojicu. Shrvan promrzlošću, tugom i nevjericom, želio je barem utješiti svoga psa. Zadnje su misli prostrujale njegovom glavom: dobitak je sporedan. Važno je sudjelovati. Barem nekad, biti u središtu pozornosti. Bio je to pravi Feđin životni moto.
Preselio ih je, u svijet dobrih vila i vilenjaka, u svijet gdje nema zla i gdje su svi sretni....

:-(....nemam rijeci...

kuglice cmok...:)))

slazem...tugu na tugu...pusa,mila

Nigdar u zivotu nis igral
ni jednu hazardersku igru.
I ni mi zal
makar me svi smatraju
idiotom.
:-/
Pih...

jutarnji, svaka ti čast....
ali život ponekad nem pita...ponese...:)

glad,bilo kakva pogubna je,uvijek na kraju "igre" gubiš.

jel čitaš poruke Vrbi??

biska...čitam...:)))

idem vidit:-)))

Ponese drustvo.
Ono navek zariba coveka
a tesko je oduprijeti se takvoj
provokatorskoj gamadi.
Mediji stalno filaju sa
lakim zaradama...
Lako se tu covjek
oklizne.
:-(

jutarnji, vjerojatno ima puno takvih priča...
mene je inspirirala samo slika koju sam stavila na zapis..:)

laku za sliku Vrbi , imah ih puno, meni više žao "gladnih"ljudi.

biska, i meni...al, priča je priča.
Izmišljena, trenutačno dospjela u misli.:)

jesi sigurna?
Mislim da ima "gladnih"ljudi puno oko nas...gladnih pažnje, ljubavi,emocionalna, a može i prava glad.....pa i ovo nije redkost.

biska, ljudi su "gladni" onoga što sami nemaju.
Ja neke stvari mogu bolje osjetiti, nego objasniti.
Puno ljudi to ne može skontati, jer vjeruju riječima, ja
vjerujem srcu..:)

razum i srce Vrbi...riječi imaju veliku snagu,sa riječima sa ratuje i ljubi ako se ih čuje, samo svatko sam odlučuje što i kako će sa njima.

srce moje..

vuki?

reci srce ..

biska...znam...:))
Ima istine u tome, da, uvijek postoji i neko znanje iza onoga "ne znam", uvijek je skrivena neka emocija iza onoga "nije me briga", i uvijek neka bol iza onoga "dobro sam"...:)))

srce moje....

Eto skužili ste, uvijek je dobro pitati srce što bi reklo, to je i mene netko dugo uvjeravao dok nisam skužila što mi priča.Šteta što ga nema više na blogu, odličan bloger .

biska možda se i vrati. ....

on je zapravo kriv što sam tu,imam ga u Vipici još, ali nema ga....nema veze, neka mu je sretno gdje god da je ,bitno da je dobro!

sad pročitah zapis
Feđa je bio "šaner",

biska...nikad ne izbacuj iz vipice...:)))
začudiš se, tko se sve može pojaviti, nakon nekog vremena...:)

vukica...kad ja dođem nekome na blog,
prvo pročitam što ima za reći..:)
i što ti je to "šaner" ?

šaner -lopovski naziv , za nekoga tko krade robu

aha...da, bio je kockar i šaner...:)))

je li bilo žena u njegovom životu ?

vuki...žalosti me, što nisi pažljivo čitao zapis..:((
ali nema veze. Kaj si uvijek tako površan..?

ma pročitao sam , ali ...
pomislio sam , možda ga je neka u mladosti razočarala , pa se kasnije nije .....
ma nema veze

po mojoj "mašti" nikad nije imao vremena za žena...i ljubav.
Sve je bilo prolazno...pa bio je kockar, a oni nemaju vremena
za nešto kao što su osjećaji...
Vjerojatno se kockao i u ljubavi...
Ahhh, ne bih ja išla u tako duboke analize, to je samo izmišljena priča.
Ali, dao si mi za razmišljati...:)

a gle , kaj ja znam ...
ali mogao je recimo , imati prvu ljubav , koja ga je eventualno razočarala , ostavila , ne znam ...
pa je odustao od ljubavi , ponašao se prema ženama kao potrošnoj robi ...recimo

oš, ti napisat ispravak?
Da, mogla sam napisat dugačku priču, razvuči malo,
al, nije mi se dalo danas...

oš se ti svađat sa mnom ?

ako hoćeš , samo reci

nađemo se za pol sata u vivaldiju

u onom separeu u lijevom čošku

jel to u onom, gdje si mi prolio piće po novim hlačama?
Al, ne bih se svađala...hvala ti.
Danas sam samo tugaljiva....:(

da baš u tom , sjećam se da si počela skidati zalivene hlače......
dalje se fućka ..fiiiijuuu :)))
svađom možemo nazvati i konstruktivnu raspravu dvaju suprotnih mišljenja
a tko bude u pravu dobiva cugu gratis