-vrbica-

Gogu sam upoznala nedavno. Mislite isto, kao i mog Ivu? Ma neeee.
Moj lagani neusiljen korak, odzvanjao je Gornjim gradom.
Već dugo nisam ništa napisala i očajnički sam tražila nešto, što će mi dati poticaj za pisanje.Uzalud. Ideje nije bilo.
Neonska reklama sa najnovijim predstavama, zaokupila je moju pažnju. Ali zato, što je pokraj nje stajala žena, po mojoj slobodnoj procjeni u srednjim pedesetima. Buljila je u izložene plakate, čitala imena glumaca, kao da traži određeno ime..
. Stala sam pored nje. Učinila mi se žena, kao i svaka druga, osim što je iz nje, izviralo ono nešto. Vrag bi ga znao što, ali ja sam, kao i obično pomislila: zašto ne? mogla bi biti dobar materijal za moju novu priču, ako uspijem povesti razgovor s njom. I onako, sam već dugo bila u "bedu".
Razgovor, nije bilo teško započeti. Pokoja primjedba na izgled plakata, činjenićno stanje o kvaliteti ponekog glumca i to je bilo to...
"Ja sam Maja" , veselo sam rekla..
"Drago mi je, ja sam Gordana, što kažete o ovoj novoj predstavi? Sviđa li vam se?"
"Baš i ne" rekla sam nezainteresirano. "Davno su prošla vremena, kad je ovo kazalište punilo svoja sjedala.."
"I ja mislim tako. Znate, nostalgija me stalno vuče ovamo u potrazi, za onim starim...ali došla su neka nova djeca".
Moj smiješak je bio usiljen, kao i njezin. Odšetale smo do prvog kafića, poluprazan, činio se ugodnim mjestom za razgovor.
Čudno je, kako žene mogu brzo uspostaviti kontakt. Vjerojatno zato što smo po prirodi brbljavije i uvijek nađemo tema za razgovor.
Vjerujete li , da mi se nakon par rečenica, učinila nekako poznatom? Ne vjerujete, znam. Ipak je bilo tako...:))
"Udata?"
"Ne, rastavljena već dugo godina".
"Djeca?"
"Dvoje".
"Hmmm. Ja sam sama. Nikad se nisam udavala i nemam djece. Pišem. Pišem priče. Više ili manje uspješno, ali mene veseli".
Goga me je čudno pogledala i rekla:
"Majo, da li bi htjela čuti moju priču?"
"Dakako, samo pucaj".
"Znaš Majo, ne treba kriviti nikoga, zbog svog života. Ako si upoznala dobre ljude, dali su ti sreću. Oni loši, dali su ti iskustvo, oni najgori lekciju. E, a oni najbolji - lijepe uspomene. Bila sam Zagrebačka "puca", kako su nekad govorili. Često nedostižna, previše dobro odgojena. Otac, strog i nespreman da se uhvati u koštac sa malom tinejđericom, a majka plaha, povućena, izuzetno lijepa žena, ali nespremna da se bori sa očevom ljubomorom, kaja je katkad prelazila u paranoju. Nikad nisam hodala po plesnjacima. Tucman, Šarengratska, Lapidarij....hahaha, niti danas ne znam gdje su se uopće nalazili. Škola, knjiga, kuća, soba, koju sam djelila sa bratom, pokoja ploča (singlica), odlazak kod bake na selo. I to je bilo to.
Slućajno poznanstvo, uvelo me u svijet teatra. Bila sam više nego oduševljena. Ples, gluma...to je bio moj svijet. U taj svijet sam ušetala, spremna, baš kao da mi je oduvijek, mjesto bilo baš tamo. Šminkeraj, garderoba, izrada perika za razne predstave, prostor iza kulisa, kazališni kafić, pa čak i radionice za izradu kulisa, cipela i kostima. Tu sam bila kod kuće. Počela je velika priprema, za jedan naš poznati spektakl. Rock-opera. Prvi put na ovim prostorima. Majo, da samo znaš, kakvo je to bilo uzbuđenje...novi glumci, statisti, redom su dolazili na audicije. Sve sam to promatrala sa oduševljenjem.
A onda, je došao on....Ivo... još dječarac, ali visok, ljepuškast, neizmjerno vesele naravi koja je sve oduševila i naravno, dobio je jednu od manjih uloga. Ja sam....."
"Čekaj, čekaj Goga....kažeš, da se zvao Ivo?"
"Da Majo...Ivo...hahaha, bio je nevjerojatan...."
Ukočila sam se i to se moglo izdaleka primijetiti. Zar moj Ivo? Je li moguće, da je svijet ovako malen? Pa da, ona je Goga,ona je ona Goga, o kojoj mi je pričao moj Ivo.....

Valjda se niste počerupale u nastavku priče :D

Tee...to je samo nastavak moje priče od prije više vremena, pod istim naslovom. Oni blogeri, koji su je tada čitali, sjetit će je se..::)))

Ne mogu se sada skoncentrirati (zbog ovog nevremena) da bih išao tražiti prvi dio te tvoje priče, ali potražiti ću je prvom prilikom ;) :)*

I Ivo je otišao daleko,daleko.
Jel to ona priča od ranije?

Ivo koji je odrastao malo tamo malo vamo,malo s onim malo s ovim.

Tee...ako te zanima...potraži...:)))

Tape...drago mi je da je se sječaš...:)))
Ali ovo je druga strana medalje...:))) gledana s njezine strane..::)

Dobro.
Kada će biti priča sa tvoje strane?

tape...Maja priča...:)))

e da.. život doista piše priče.. ponekad i romane.. !!

Mate...Maja, zaista ima što za reći..::)))

Maja priča ali Goginu,a ne svoju.
Ne priča zašto je Maja postupila kako je postupila.

Tape...jojjjjj...pa ako se sijećaš prijašnjih priča....Maja je neutralka. Pisac. Čula je Ivinu priču, a sada sluša Goginu..:)))

Dalje...
Dalje...
:-)

divno ...malo se sjecam price .. ,svaku osobu koju sretnemo je poslana ...vjerujem u to ...:)

jutarnji...sumljam da te interesira, ako nisi čitao prijašnje priće, ali sutra je nastavak..:)))

Sjećam se zato i pitam kada će priča s Majine strane.
Ukolliko se sjećaš tada sam ukratko napisao u komentaru
svoje viđenje Ive i Goge i pitao te za Maju?
Jer je ona ostala nedorečena.

una...znam da si komentirala i prije...:)))
drago mi je da se sjećaš..:)

No dobro.
Ono o čemu se ne želi pričati se ne priča.

tape...strpi se...Njezina zaljubljenost u Ivu je ostala visjeti u zraku...:)))
A hoće li Gogi reći, da ga poznaje i da se zaljubila? vidjet ću...heheheh
I da, sjećam se tvojih komentara..:))

E da, ljeto bez Ive :) ... zadnju sam pročitao detaljno a priješnje površno... ali uspio sam povezati :) . Piši Vrbice, to očito voliš i ide ti ;)

Tee...baš ti hvala..miješam istinu i maštu...hehehehe...

pozdrav autorici bloga i komentatorima

brojček...i tebi lijep pozdrav...:)))

na kraju priče, jel ivio i dalje ostao sam

brojček...pa nisi čitao ni prvi dio...hehehe
Da jesi znao bi...:)))
Ali nema veze...Ivo je otišao. Ispričao svoju priču Maji i otišao.....

dal je ivo nekome ostavio poruku,
da će se ipak jednom vratiti

Pa Vrbice, osijeti se, osijeti senzibilnost, onaj trenutak koji okrene zivot i retroaktivno vrati podsvijest.. ne samo njoj vec, vec ponekom od nas kad procita ovako nesto.. svaka cast autorici.. al nastavak molim.. onaj mali crv je nestrpljiv..

Strpljiv,spašen.Ćutim kao zaliven:))))

mate...možda nećeš razumijeti ove moje rijeći, jer mislim da si novi, nisam prije vidjela tvoj nick....ali...
Daljina ti pomaže, da shvatiš, koliko ti netko nedostaje i koliko bi želio znati...što se dogodilo....

hahaha...tape, čini mi se da ti uvijek pažljivo čitaš...:)))
U uživiš se u priču, kao i ja...:)))

Novim čitačima skrećem pažnju da Maja nije
poznavala Ivu dok je on bio s Gogom.
Upoznala ga je kasnije.Tako da ne očekujete ljubavni trokut.

bravo tape...:)))))))))

Haha, znam, znam.. cekam, strpljen spasen.. trenutak je dovoljan da nekoga upoznas a ni cijela vjecnost da zaboravis taj trenutak......

I kao što to u jednoj pjesmi pjevač kaže

"Jednu tajnu pjesma krije
moja nikad bila nije"

Tako uprkos naslovu bloga
Ivo nikada nije bio Majin.

I kao što to u jednoj pjesmi pjevač kaže

"Jednu tajnu pjesma krije
moja nikad bila nije"

Tako uprkos naslovu bloga
Ivo nikada nije bio Majin.

mate, odlično si to rekao...uzeo si mi riječ iz usta...:)))

Ostavljam vas na miru.
Idem se okupati.

tape...upute na nekoj bočici, nažalost pročitamo, kad je već kasno...:)))

i tebi pozdrav tape..:))

pozdrav vrbice....sve znam i čekam nastavak....:-))

ninočka...znam da znaš....:)))
potrudit ću se...:)

Ostao sam živ i zdrav iako nisam čitao upute na bočici:))))