-vrbica-

Ili bilo kakvo pismo....:))
Ja, prije točno 25 godina...jedno ljubavno
i još ga imam. Ali nemam ih povezano s
ovakvom špagicom....

kad sam imala 5 godina
i prebila sam ga ko vola
danas smo dobri, a on je homoseksualac

nakon tog sam dobila sms sadržaja - znam da nemamo narav istu, ali rodi mi sina junaka-teroristu
od jednog bosanca
nek on rodi, pizda mu m.
meni ne pada na pamet

krpa...sms se ne računa...:)))
al, pravo ljubavno, ili bilo
koje drugo, sigurno si dobila...

zadnje pismo sam dobila pred desetak godina.
imam ga i ja još uvijek, mislim da sam ga lani čitala ponovo smijuljeći se koliko je gluposti u njemu napisano.

naime, dotični je počeo malo nedefinirano muljkiti, pa sam mu se prestala javljati na telefon, pa... i onda je, da bi istresao dušu napisao poduže ljubavno pismo
sve sa svrhom da bi odmah spakirao kofere za zajednički život
(nije pomoglo)
ali je zato pomoglo kod druge za godinu dana...

pogni, i ja svoje ponekad pročitam..zbog nostalgije...:)

pa rekla sam ti u prvom komentaru
a drugo - računa se
to je el. pošta
osim toga, ja sam slala ljubavna pisma pređi vušoviću
imam takav rukopis da se ljutio na svako treće
ono koje bi uspio pročitati
(nedavno me stranka na poslu pitala zašto pišem na francuskom)

Men sam pisma šalju, pa im onda ni to nije dosta te mi i hime sižu., a neznam što da odgovorim

lega...daj, ozbiljno pitam...:))))

i baš. super ti je ova slika vrbice
pismo ću objaviti kasnije
ako ga nađem
sad bih baš mogla i još malo spavati
(liječim se. od neposlanih pisama)

pogni jbt znaći pisma još uvijek pale!!!
onak namirišana sa srčekima i cvijetićima ,-)

hm...baš si me dobro podsjetila..upravo sam ga našla..prije nepune tri godine...rukom pisano..ne jedno...nekoliko! jedan gospodin u godinama se zaljubio i pisao mi je ljubavna pisma...llijepo ih je imati. a imam i u rukopisu ono prekrasno ljubavno pismo koje je napisao grof zrinski petar prije smaknuća!

hehe...krpa, jel se uopće sijećaš,
kad je to bilo...?

i ja ću svoja kasnije stavit...baš dobra ideja vrbi! sada idem na kavu...

vrbi zadnje pismo takvog sadržaja sam dobio u jna :))))

pakao...pale...al su zaboravljena....

sićam se ja svega
to ti mene i jebe
samo češće zaboravljam sebe
sjećam se sebe jedino kroz druge ljude
i bojim se da je to moj najveći zajeb
ajd, previše pričam
bolje da spavam

a imam i nešto svojih pisana...svom ljubljenom(pokojnom)...hm...ma sva pisma su prekrasna...jer su ostavština jednog vremena...ljudi...događaja!

mai...blago tebi...:)))
ti si ga dobila...ajmo reć...nedavno...

eto, smrdljivice ti i ja ćemo večeras imati...večer čitanja pisama!

jebo te kako sam fina prema vrbici
ajd - živila

krpa...ma pričaj samo...imaš vremena za spavanje..:)

i da znaš kako lijepi rukopis...pa stil obraćanja...ma ko nekad...baš ću ih puknut večeras na blog...moram ih fotkati...a i svoja neka naći...baš mi je drago da si dala tu ideju! eto čime ću ispuniti danas dan...

mai...baš se rijetko podsjećamo na
pisma....a lijepo nam ih je pročitat...:)
SMS...se izbriše, zaboravi...bilo bi lijepo
opet dobivati pisma...

mejlove ne računam
računam samo pisma došla poštom i pisana rukom..

ovih emajliranih pisama imam.. a i ta su neka stvarno smiješna..
jer neobično zvuče izvađene iz konteksta vremena i osjećaja..

eeee, da rukopis...hmmm.
mislim da za koju generaciju, djeca neće
znati pisati slova...dovoljno će
im biti da ih prepoznavaju na tipkovnici...

Krajem 70tih prošlog stoljeća cijele hrpe, no nemam ni jedno (JNA,Skoplje) :(((((

nemam. imam skoro 41 godinu
i sve što se moglo zakasniti - zakasnila sam
malo sam autistična i retardirana

mala moje prijateljice odbila pisati u školi
tvrdi da se piše na komjuter, ne olovkom
ajd baš-super
idemo objavljivati pisma
samo da se ne nakače budale tipa - kako te nije sram objaviti nešto tako privatno

pogni...o tome ja želim pričati....:)))
nema više pisama, zavezanih špagicom ili vrpcom u mašnu.
Danas mi je žao, što to ja nisam radila...dok sam ih dobivala...:)))

krpa...bilo bi zanimljivo,
vidjeti i te rukopise...hahaha
bilo ih je svakakvih...pravopisnih grešaka na tone..
al, nismo onda na to obračali pažnju..:)))

Najdraža

Pošalji mi dlaku svoju
u ljubavno pismo
jer se dugo draga
pojebali nismo

budvar...šteta što nisu sačuvana...
tada sigurno nisi mislio na to, da bi ti jednog dana
bilo drago da ih čitaš...:)))

haha
uberi gljvicu
što mi klija tu, na mome kurčiću
i misli na mene
kad ti pica istrune (ova je moja)

perce...ehhh...ti se zekaš...a sigurna sam
da si i ti nekad davno dobio pokoje
ljubavno pismo...:))

vrbice, kod mene postoji jedno pravilo:

prošlost je prošlost. bila pa prošla. i ljudi i događaji.
nije pošteno prema ljudima koji su sada u našem osjećajnom životu sliniti po prošlosti. često zbog običnog povrijeđenog posnosa od nekad.

da imam bilo kakvih osjećaja prema pismu koje spominjem, davno bih ga bacila. činjenica je da se, ako se prošlost stavi gdje joj je mjesto i ne idealizira, ljude u sadašnjosti može voljeti više (jer učimo i voljeti) i sadržajnije (imamo više vremena)..

ako se zakopamo u prošlost..onda to i nejde..i uvijek nekog povređujemo.

ček. sad sam se siila. slao mi jedan iz jna.
otiša momak u beograd i sva pisma na srpskom. počeo brekati
moš misliti što sam bila sritna

krpa...dobra ti je pjesmica...hehehe
al, sigurno ju nikaed nisi nekom napisala
u pismu...:)))

Bilo ih je Vrbi
Čuvam ih još, ali na staroj adresi, u roditeljskom domu :)

nakon tog slao njegov pajdo
laja ovom
ne slažem se pognii ne bih rekla da je to slinjenje
a nije ni proseravanje, ni hvaljenje
jednostavno - ne možeš odsjeći tako ljude
nije ni stablo lako posjeći, kamoli čovjeka
ja to ne mogu

pogni...ma ne radi se o tome da žališ za osobom
od koje je stiglo pismo...ma to su uspomene, lijepe ili loše..nije bitno.
Želim skrenuti pažnju na to, da se pisma više ne pišu, a i nema ih puno sačuvanih.

perce...da. Interesantno je to, da ih svi imamo u
starom roditeljskom domu...nismo ih nosili sa sobom,
kad smo se ženili, udavali...ali sada, kad smo stariji, ponekad
se sjetimo i pomislimo...možda još negdje postoje, možda nisu bačena...:))

ne vjerujem da bi se moja bolja polovica dobro osjećala znajuči da čuvam pisma od bivših.

morao bi to prihvatiti (kao i ja njegova da ih ima), ali ..

zašto takvim banalnim stvarima (prošlošću) pikati nekog kog volimo..

davno :)

ajd da razbijem led....bum zahaklala svoje, tu napisano prije skoro godinu dana...probali smo probuditi blog s ljubavnim pismima, ali nije išlo :P

ne cuvam nijedno..nista ja ne cuvam...sve bacam.....za svaki slucaj...tako sam uvik radila....da niko nista ne zna.....

Sad pisem sve....nek cili svit cita...dobro di me sitila....nekih davnih ljubavi :)))))))))

vrbice, oš da ti ja napišem neko ljubavno, srcedrapajuće pismo?

krpa...nije bitno što je pisao...važno je
da su ti, možda, onda bila draga...ili nisu,
ali dobivala si ih...:))
A danas...ništa..niti se piše, niti stavlja na papir ono što osjećaš...

bravo meija...ajde...:)))

dobro vam jutro

i sad su mi draga
podsjetnik

Moja nisu bačena
Još se uvijek nalaze u praznoj kutij ledenih kocaka
Zajedno sa sličicama mojih davnih ljubavi
Kak je to bilo slatko i nevino vrijeme

stari...ajde...:)))
nakon 25 god. voljela bih čitati pravo pismo...:))

pogni, zeko pjeva - voljela si i ti nekog prije mene
nije to pikanje

perce...ma super...:))
bilo je lijepo i nevino vrijeme...upravo tako..:))

sad sam procitala komentare.....
tocno sam znala sta ce ko napisat.....
PROZIRNI SMO

draga vrbice
poučeni iskustvom naučili svi smo
kako osjećaje ne staviti u pismo

e, jbg stari...pa sam si se ponudio..:))

joj, teško objasniti
naravno da svi imamo prošlost
ali materijalni sentimentalni dokazi nečije prošlosti nikome ne gode.
čemu uopće nekog stavljati u situaciju da se pita zašto njegova žena čuva stara pisma od drugih muškaraca.

ja mogu napisat tocno od rici do rici.....neka pisma koja su mi znacila puno.....a bilo je to 1968e......
i ocu :)))))))

čekaj dok se zaljubim
nejde po narudžbi

mazo...ma nismo...to su samo sjećanja..
sigurno ih i ti imaš, a da li su na papiru ili u glavi
mala je razlika...
Meni osobno je krivo, što ih nisam sačuvala, bez obzira
što se poslije dogodilo i što se događa danas.

pogni...mislim da sadašnji partneri ne bi smijeli biti lubomorni
na nešto što je bilo davno...
osim toga, nekome su to drage uspomene.
Ne razumijem tu ljubomoru....

ja sam svoja skoro sva sačuvao, ono, zbog memoara, odnosno ako ih netko nekada pročita neka vidi kako sam bio voljen do bola, jebga, ljubav boli prije ili poslije.

maza...i pisma od roditelja, prijatelja...mogu biti
drage uspomene. Ali štos je u tome, što smo ih
pobacali. Rijetki su oni koji su ih sačuvali....

stari...bilo bi zgodno, da objavih
memoare, na osnovu pisama koje si sačuvao...:)))

pogni...dovoljno smo stari, da nas
ne bi trebale smetati takve stvari...ali u pravu
si, ima puno onih kojima smeta.

Jednog dana, kad postanem bogat i slavan, moja će se prodavat na aukcijama.
Jest, da me neće više bit, ali .....
:)

vrbice, a da pitamo muškarce na iskrici ovako javno, bi li im smetalo da znaju da njihova cura, žena ili što već sa nostalgijom čuva ljubavna pisma drugih muškaraca??

vjerujem da bi ih onako potiho smetalo
bez obzira što bi im razum govorio da i oni imaju slična doma i da je vrijeme prošlo..

Vrbi, ček da zbrojim godine, sad mi je 40, dečko mi bio u JNA tamo negdje 1986, znači, prije neke 24 godine, tu negdje. :-)
(nisam sačuvala niti jedno, iz nekih meni ružnih životnih perioda, ne samo njegova, nego sva koja sam dobivala) :-(

A sad pozdravljam svo društvance i odoh ćoriti, mah mah! :-)

perce...hahahaha, pa i slikari imaju istu sudbinu.
I svi umjetnici. Neshvaćeni su za vrijeme života...:)))

Moja je bivša čuvala svoja
A ja ih našo
Pročito ih sve
Nije me smetalo
Smeta me jedino, što ih je ostavila :)

pogni, mislim da bi eventualno samo
ponetko iskreno odgovorio...:))
Osim kad bi bilo anonimno...Onda možda.

pernati, dame kojima si ti slao pisma će postati bogate nakon tvoje slave..

(aj napiši mi jedno, šaljem i mirisni papir i olofku..tak da poslije više zaradim:)))))))))))))))

wai....možda će ti jednog dana biti žao
da ih nisi sačuvala...kad budeš starija i osamljenija...:)))

Viš viš
Nije loša ideja
Mogo bi i ja zaradit neku pinku
Dok sam još živ :)

(gruntam tko u selu ima gusaka da ih očerupam za pero za pisanje pisama.. ajme, nemrem se sjetiti, a i kiša pada za hvatati guske)

Zašto ne bismo na blogu objavili samo dijelih pisma,
ne cijelo...sa datumom slanja...bilo bi zanimljivo...:)))

umjesto da tu laprdate, primite se pisanja ljubavih pisama...tu ili za nekog ciljano...tu ili na nekoj drugoj adresi :)

vrbice, kad ostarim i budem osamljena
onda bum sama sebi slala pisma i čestitke ko mister bin

Faljen Isus i Marija,

dragi Pernati,

oću ti reči da sam ja denes dobro kaj isto i tebi želim. Vani pada kiša pak sam si, nakon kaj sam se razvježbala, skuvala kavu i vrnula malo nazad u kreveta.

Ni dece ni muža mi ni doma, saki je nekam prešel, pak sam se setila tebe na iskrici. I došla sam sim.

Sad moram iti kuvati obed. Moji se doma budu vrnuli i pitali, zakaj mama nije niš skuvala.

Dober tek i tebi.

Pak te pozdravim

Ostani zbogem

Tvoga Pogni

Naveke Pogni
meni je sad sunčano
makar još kiša serucka :)

meija...tako je...nek se prime pisanja...:))))

prije 33 godine, i glasilo je točno ovako(na žalost nemam ga više):


U SVAKOM SLUCAJU TE VOLIM tekst

Volim te uvijek, i kada se budis
i kad na licu sminke nemas
i kad si ljuta, i kada se cudis
i kad bez mene na ples se spremas
uvijek te volim, hocu da znas

Ref.
Volim te, ne znam kako da odolim
u svakom slucaju te volim

Volim te kada si blijeda i sjetna
i kada bore imas na licu
volim te kada si divlja i sretna
i kad u ruci drzis pticu
kada neces nista da mi das



Volim te uvijek, i kada sanjas
kada ne pises mi, kada te nema
kada od mene stalno se sklanjas
volim te kada si posve nijema
kada sutis poput ribe bas



Volim te uvijek, cak i tada
kad ne volim te, kada si sama
kad vecer pada iznad grada
volim te kada se pravis dama
kad ne volis me kao sada

I u tome i jeste zivot nas
u svakom slucaju te volim

RR ide dalje :)