Iskrica for Dummies

Kratak osvrt na sve do sada...ljudi moji, ako vas ima, "Oni" nam ne daju živjeti, čak ne daju djeci da se igraju. Skrivaju se iza "Zakona i parafa" i štuju "Svoga" boga ne pitajući se o dobru i zlu...i kako imati išta s njima?

Iskričarima?

ma da, nešto su pričali o Iskrici, onako uzgred...mada ovo nije o 101

Kad ljudi prestanu biti fiksni u stavovima i počnu razgovarati i slušati što drugi govore, onda će sve ići kako treba. Netko će tražiti, drugi će kazati što mu može dati, a to neće značiti da je netko loš, a netko dobar. Jednoga dana kada budemo napredni znati ćemo da je ono što nam netko daje kada ga ljubazno tražimo najviše što nam može dati u tom trenutku i da je to realno i prihvatljivo.

kada postanemo "Kulturni"...

Da

točno tako, slova - nismo mi -oni su krivi. u svakome od njih čuči zločinac, jedino u nama se slila sva nedužnost ovoga svijeta:)
pozz!

ja isto nevino pitam
a one mi odrape da sam pedofil, a imaju preko osamnaest let,
nepravda, prava nepravda, rekao bi onaj mali jajac kalimero!

Demon je močna sila koja može obuzeti svačiju dušu i oduzeti tijelo. Ima stvari koje su jače od nas a u nama su. Ono "loše" u nama. Koliko možemo protiv toga, e tu smo ljudi...

sve ostalo su demoni

demoni? hmm
čovjeku je najlakše povjerovati da je sam bez krivnje i odgovornosti. Na taj se način, naprosto – lakše živi. Lakše je povjerovati da je za sve loše krivo društvo, politika, susjeda sa trećeg kata, pederi, kriminalci, popovi, crkvenjaci, srbi, crnci, vanzemaljci..jer s tim vjerovanje u krivnju i odgovornost "dugoga" održavamo svoj vlastiti mir i ogromnu nesvjesnost zbog koje upravo i sami sudjelujemo u groznim djelima, a da toga uopće nismo svjesni. Slijepo uronjeni sami u sebe i u svoju nedužnost ustrajno ponavljamo – to se ne događa nama, to nema nikakve veze s nama, to nije moja stvar..sve dok posljedice sljepila ne osjećamo na svojoj koži. Možda tek tada postanemo svjesni svog doprinosa mizeriji, bijedi i sveopćem zlu oko nas. Trenutna svjest o našoj nedužnosti je samo privid jer od uzroka do posljedice je prevelika udaljenost da bi se vidjela.
Biti slijep ne samo za vlastitu odgovornost, već i za odgovornost do svega oko sebe, prije svega do čovjeka, bližnjeg ili daljnjeg je komocija bezbrižnosti, neznanja i vlastite narcisoidnosti.
Bez našeg komotnog sljepila ni jedno smišljeno zlo protiv čovječanstva ne bi nikad dobilo šansu na ni jednom području našeg života.

da, demoni...svi ih imamo i manje više tipični su. Neki su nam urođeni a sa nekima smo se "zarazili" tokom života. Neki od tih demona znaju biti jači od nas. Nazvati nešto demonom nas ne opravdava od čina jer to je naš demon i u potpunosti smo odgovorni za njega ali se kao ljudi distanciramo od toga nazivajući to "ono loše u nama".

dok si ga svjestan, u redu je..i pod kontrolom