Portret u plavom

jel ima koga poznatog?

Link

ihhhh.

sve novi nikovi.

ode staro društvo.

ko da ga nikad nije bilo.

štaš.
ihh.
ljudi našli živote i otišli u ameriku.

nego, vera mi prelijepo ime, zapravo, vjera.

da sam imala curicu to bi joj bilo ime.

ali, nisam.
i jedino što mi je u životu uistinu žao što nemam kćer.

onako, bolno žao.

blagosiga svakom ko ima kćer.

ali, kad bih moj sin imao kćer..eeeee, gdje bi mi bio kraj, ihhhh.

ono, imaš malo bićulence kojeg ti tvoje dijete ostavi na čuvanju i ti uživaš, ono, istinski uživaš jer nisi u roditeljskoj, već u baka ulozi kojoj se amnestira sve. i tako i treba. bake i djedovi trebaju razmazit unučad, to im uloga.

ajme, koliko pričica imam za moju buduću unučad..

kuc kuc ;))

ono, izvališ se na pod pa se igraš, pa čitaš pričice, pa ih pričš u nastavcima..
i znaš da su to istinski trenuci prave sreće.

uđi, draga gošćo, posluži se čajem. samovar je na stolu.:)

dalo bi se za taj cilj izdržati još koju godinicu.

http://youtu.be/j6pRJhP4Lrw
Ovaj čaj im ponudi, a ne splačine ...

zapravo, ja sam uvijek bila stara, štoće reći, uvijek sam bila neka vrsta bake.
tako da mogu bit odmah i prabaka. arhaj-čukun-baka.

pričat ću im priče o vili grmuljici i naopakom kartošu.
ili naopakoj grmuljici i dobrohotnom kartošu.

dobar caj...hvala
idem i ja sad ..
polako lagano ;)))

klone, hoćeš ti svojoj unučadi puštat blek-hard-gotik-etno-spejs metal?
ili ćeš se upristojiti?

ti bi bio super đed, daj se reproduciraj, čovječe, topla si ti duša..šteta bi bilo.

sa nch, oprosti mi, malo sam u magnovenju. navrati i sutra. čeznem za prijatnim osobama i mogućim prijateljstvima.

heheh nisi jedina :)))

Naravno, nije to samo za unučad rezervirano, puštat ću svima :D
Hu nids ofspring ???
Da mi je ego patio, naštancao bi ih već ...

vrlo prijatni ovi novi nikovi.
nemam ni trunke prigovora.
mislim da ću ostvariti gro prijateljstava u dogledno vrijeme.

ma koji fakin ego?

roditeljstvo te jedino unizi do kraja, skrši ti ego u paramparčad, iznjedri ti pravi smisao nesigurnosti i neizvjesnosti i u krajnjoj liniji, učini te poniznim do kraja.

paramparčad, hahahaha

ali, uvijek, kad vidim šporetić-osobe, ( a mesečini da si takav) žaa mi da nemaju ta bićulenca jer je ta interakcija nešto ipak najčudesnije u ovom postojanju.
sve ostalo je tak-tak. mlakušasto.

a, meni bi, brate mili, bilo smrtno dosadno baviti se samo sobom čitav život.
iako, kad bolje promisli, klone, okasnio si pomalo.

ti bi imao 5 banki, a dijete bi ti išlo u 4. r.
hmmm.

no, ajmo malo dalje.

iako mi nedostaje stara škvadra, mislim da ovi novi imaju itekako potencijala.

dobrog su i pro-nježnog glazbenog ukusa, lijepih freski s interneta, vrlo, vrlo pristojnih komentara i dobrohotni prema

starim članovima.

dragi moji budući prijatelji ( ajd da i to isprobam) i prijateljice!

sve vas lijepo pozdravljam, želim snove u koloru i ugodnu komunikaciju, bez velikih slova i 0 komentara.

:))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

da prostite, ne mogu spavati. obuzelo me bakinjstvo.

nego, nastavimo..

vi se, dragi prijatelji i prijateljice, udobno smjestite kraj kamina i počujte dalje..

to djedinjstvo i bakinjstvo je diskreditirano i anatemizirano u dječjoj literaturi.

baš nešto gledam neki dan..

te sve puno histeričnih tinejdžerskih priča koje nisu ni do nožnog palca adrijanu molu

ili je sve puno pjesmuljaka koje nisu ni do zanoktice paljetku

ili je sve puno prerano tehniciziranih priča, bit će za indigo djecu

nema toplih, kaminskih priča o bakam i djedovima..

bace i djedi su, na žalost, izbačeni iz kuća, stavljeni u domove, a bogme i iz literature

šteta.

ima jedna istinita..
bace i djedi crpe svoj smisao u trebanju, u korisnosti i važnosti koje itekako mogu crpsti za svoju unučad čak i kad su bolesni.

jedan djed, doslovno na samrti, uznapredovao neoperabilni rak, u bolnici. rodbina oko krevata. kćeri plaču, sinovi stišću zube, unučad tinejdžerska tipka po FB na hodniku i tako. vrlo uobičajna slika nedjeljom za vrijeme posjeta.

samo mali unučić, 1. razred, grli djeda i viče na njega:

-ajd, djede šta se praviš da si bolestan. rekao si da ćeš mi složit bicikl. i tako desetak puta. bogme se djed sutradan pridigao, otpustili ga i poživio još 5 mjeseci na opće čuđenje što doktora što rodbine.

bicikl "složio" i umro. doma. ne u krevetu, nego se samo srušio ispred kuće.

eto...

ihhh. to je ljubav.

kad i smrti prkosiš jer voliš.

i to ne apstraktnom i "općem" unuku, već SVOM unuku.

posvojne zamjenice su bit ljubavi.

opće lubavi, neosobne, ne postoje.

njima može voljeti samo bog i nitko drugi.

moja žena.
moj muž.
moje dijete.
moja baka.
moj djed.
moja tetka.

itd. itd.

pripadanje.
činjenje svojim.
biti potreban.
biti prisutan.
ići "za" i "prema", a ne "od".
i ponos. kad si srce raste ko germa kad onaj kojeg voliš napreduje, realizira svoju bit.
i sve učiniti za onog koga voliš. i to sam od sebe. bez voljnog napora.
samo teče. podrazumijeva se.



to su kategorije ljudske ljubavi. jedino.

ova individualistička postmodernistička sranja su bila i bit će uvijek samo sranja.

od šporetić -baka i šporetić-djedova puno se može naučiti o ljubavi.

:)..da, trebanje..žele imati još malo "svrhe" u životu..

..ne bum puno črčkala..sam ovo..
uvijek kad jedem jabuku, ali uvijek...očekujem prije zagriza onaj
okus kad bi mi djed sa kusturom odrezao krišku..malo metalni..
s ljubavlju..

jeje, ajmo do sutra se sjetiti filmova o bacama i djedovima.
jel ti što pada na pamet?

filmova..uh, sad me našla..u ponoć..sjetim se do sutra :) pa javim