Portret u plavom

tom..hrt 1

trokut
i njegove stvari na cvjetnom
rukavice bes prstiju
kuhano vino
i neki knjiški rariteti

zanimljiv tip

indoš i kugla glumište

imao je nos doslovno i metaforički:)

za mnoge stvari, dobre.

tako..neki ljudi su ikone

institucije

što se može još izvesti na sceni, a da indoš nije anticipirao?
ništa.

tko je prvi pravi umjetnički treš kolekcionar?

Trokut, definitivno!

tko je tom?

on je samo tom. dovoljno.

ta 3 lika su bila opća mjesta zg-a 80-ih.

hm...nekoć je to bilo ipak drugačije...danas više ništa tak ne iznenađuje! eto, prošlo ljeto mi je frend sa delimarkom izveo perfomance kod hnk...jahanje golih u sedlu...istina, došli su neki fotografi al to više nije senzacija! no, zgodno je znati da ima među nama i drugačijih ljudi koji se barem na neki drugi način izražavaju neg što je uobičajeno! unatoč svega, imam dojam da je nekoć bila opća klima naprednija...da nismo bili tak zatucani kak je današnje puritansko-katoličko hrvatsko društvo?

mai, ja govorim o umjetnosti ulice.
govorim o ljudima koji su živjeli sirotinjski i nisu se nikad prodali.
radikalisti do srži.
sad je sve umjetnost web-a.

npr. bila sam klinka. 2. srednje. luda za knjigama. trokut mi je na cvjetnom, nakon jednog zanimljivog razgovora poklonio
jednu zbirku poezije koja sad poprilično vrijedi. rijetka je.

pa kolko mi je poznato i delimarka i pino žive stilom gotovca? dakle, nisu se prodali...pače samo nastavljaju to što je on radio najbolje! pratim njihov rad sticajem okolnosti...a gotovčev nisam...ipak je to bilo neko drugo vrijeme, a i ja tada bjah mlada! samim time i interes mi bio drugačiji...što ne znači da se ne usudim i sada pogledati npr. predstavu bad kompanija u močvari! istina, bojim se ići..solo pa mi kćer pravi društvo! otamo nisam izašla al iz hnk jesam! ili misliš da jedino ti razmeš to što je gotovac radio?

ne možeš to danas objasniti rođenima posle kraja 70.

ili onima koji se tad nisu motali po cvjetnom, masarikovoj, teslinoj.

ma neee. nije ni htio da ga se razumije.

govorim o simbolici.

a da smo danas zatvoreniji, zatucaniji, manje tolerantni kao društvo, jesmo.

zagreb je u osamdesetima bio svjetski grad.

idem..
samo se prisjećam
vremena poetike siromaštva.

koja je meni uvijek draga od poetike bogatih potrošača.

sanica, motala sam se tim trgovima i ranih sedamdesetih, but...tada me gotovac nije zanimao! kao niti klasična glazba...neke stvari naprosto dođu s godinama...dok si mlad uglavnom činiš ono kaj svi čine, traži se...nalaziš, gubiš...etc. kako nisam bila dio filozofskog faksa tako nisam niti pratila neka kulturna takva zbi vanja na marginama....no, lanena je u pravu glede osamdesetih...mislim da je tada zagreb, hr..bio na vrhuncu...kulturnom, političkom (sjetimo se samo omladinskih novina, poleta, studenskog lista, mladine etc ) bile su to dobre godine slobe, stvaralaštva...no odosmo nakon toga u..honduras! neki koji ne znaju kako je tada bila scena (ne preskačem proljećare, praxisovce, vranickog i ostalu intelektualnu škvadru) misle kak je danas dobro. ma čista žabokrečina!

ups, htjedoh reći slobode (da ne bi ispalo da asociram na slobu i gazimestan...iako su i to iznjedrile kasne osamdesete)

Sad ja znan zasto je metropola metropola a selo selo,
jer bija i u nasemu selu jedan sto je volija jasit okolo gol na tovaru, njega niko prijavija i onda dosla po njega milicija i hitna, i odvelo ga na licenje,
a tako mu i triba kad je lud i jos zivi na selu a da je u metropoli i da je on to prijavija ka umjetnost moga je jasit i gustat kliko oce e.

prilagođavanje (ne)prilagodljivih ili dolazak novih klinaca i klinceza

dobro si primijetio jarče...svaki gradiš na moru ima svog spadala, a metropola ima svoje...perfomere. istina, neki završe post festum u žutoj kući..no, reklo bi se gotovo da nema razlike (samo u boji)?