Iskrica for Dummies

Kažu...biti će vruće. Razmišljam što jesti. Želudac mi je prazan a nemam ništa za "na brzinu". Ni kruha nemam...popiti ću zaslađeni čaj. Za ručak ću piletinu u umaku od tikvica sa rižom...mmmm, već vidim kako će to biti dobro. Piletinu ću potopiti u vrelu vodu, dodati začine i ulje i onda ću kuhati dok voda ne ispari i onda ću naribati tikvice i dinstati. U međuvremenu ću skuhati rižu. Neznam dali da dodam luk? Mentu ću dodati na kraju...
Na Burzi je jadno...nema trgovine. Ljeto je, tako je uvijek. Od, meni interesantnijih dionica bitnija promjena desila se kod Magme...da sigurno se pitate: "Zar Magma još postoji?" Postoji...Dvije su vijesti pogurale Magmu prema gore. Prvo, Digitel je povukao zahtjev za stečaj Magme i drugo, Fižulić i dalje posluje kroz tvrtke kćeri (mislim da se zovu Magma Gama i Magma Delta). Nešto dionica sam kapitalizirao (prodao) a veći dio sam sačuvao...

...stavi cesnjak i persun

...a na kraju, na rizu, ribani parmezan

...a sve skupa, pripremas na maslinovom ulju

...kaj, nikog nema, il' svi svoje kuhaju?

Stavi više riže jer od riže se diže.

ima kod mene sira bez kruha
oćem reći sirasamog

tu sam...malo gledam burzu...češnjaka ću staviti ali samo malo da mi menta dođe do izražaja...

...malo me zbunjuje ovo, da 'nista nemas doma'...ja kad i nista nemam, maslinovo ulje i cesnjak uvijek imam...kruh, najcesce nemam, ali cesto kupim vise, pastavim u duboko, pa ti to onda vadim, pecivo po pecivo...ko frisko je, kad se odledi na sobnoj temperaturi ili stavi u toaster

...jucer ja pak, nisam imala nista, ali fakat nista, manje od tebe...zdinstala sam luk, dodala paradajz iz tube, malo origana, soli papra, skuhala spagete u slanoj vodi, pomijesala ih s ovim sugom, servirala si ih s malo ribanog parmezana (sve je bolje s parmezanom), znaci, imala sam samo luk, ulje, tubu paradajza, suhu pastu, ostatke ribanog parmezana, tocka.

neću na čistom maslinovom...imam omegol+

...mozes i s jos manje, samo skuhas pastu u slanoj vodi, ostavis malo vode u njoj, stavis komadic putra, provjeris, je li ugodno slano, pospes s parmezanom...jako fino...pogotovo, kad si gladan

imam brašna pa ću ispeći kruh...

...ma mozes, koje ti god pase, a u ovo zadnje, umjesto putra, stavi to ulje...u italiji, digici to jedu vrlo cesto, a oni znaju s pastom

ali i zaslađeni čaj je super... :)

ma ustvari imam hrane u frižideru ali nemam kruha za doručak...

...za kruh moras imati kvasca...napravi tanku pogacu, prstima udubi rupice, pomazi s tim tvojim uljem, pospi krupnu sol i listice ruzmarina, svjezeg ili suhog...to ti se u Toscani zove Schiacciata (čita se skjačata)

ma vidi sad nje! Još me ući kako raditi kruh? A radim ga preko petnaest godina... :)))))

nauči me nešto što neznam!

...ili napravi poderane gace...samo pomijesaj suhi kvasac, malo secera, sol, toplu vodu, razvaljaj, izreži kvadrate s crtom i sredini, prevrni iznutra prema van, prži na ulju u tavi (da se razumijemo, ovo NISU fanjki, u koje dodju jaja i koji su sasvim drugi recept)...gotovo...to je moja mama radila, pa i ja, bilo je jako fino

U moj kruh ide ružmarin, anis, korijander u zrnu i koromač

komorać...

...ono nije kruh, ono je schiacciata, prodaje se na cesti, zamotana u papir ili u pekarnicama, djeca je uzimaju za gablec...

komorač

...ide s 'č'

sa kruhom se može svašta...meni je najbolji u obliku pizze

...ak ti sve znaš, šta da te čovjek nauči...i ja skoro sve znam, a s obzirom da sam živjela duže od tebe, pretpostavljam, da znam više, a živjela na 3 različita kontinenta, zato pitaj :)))

Nažalost, kada dođem u Zagreb, ne da mi se iskuhavati, jer je obično pretoplo...ali volim Buffalo wings, Pecan Pie i svašta, čega se ne mogu sjetiti, a ne radi se kod nas, tj. ne radi se kako spada

da...evo razmišljam...imam puno pitanja...ali neznam što me zanima...sve pomalo a nešto me zanima do u detalja...pa evo...Kako je u Americi?

Amerika je velika i na svakom dijelu je drugačije...i to je krasno...
mi u Hrvatskoj, dosta znamo o njihovoj kulturi, nekulturi, ali je živjeti svakodnevno drugačije...
suočavaš se s drugačijim problemima, ali je više reda...
otprilike se ipak zna, tko pije, a tko plaća, za razliku od ovdje u Hrvatskoj...
u početku mi se činilo, da njihovi majstori-contractori, neće prevariti, ali hoće, kao i svi svugdje u svijetu, ali je potrošač više zaštićen i što sam već ovdje pisala...sve možeš vratiti s računom i bez njega, bez obrazloženja, jel valja ili ne, i zasto...i ako nosiš ili upotrebljavaš...više ti se ne sviđa, ne treba ti...
...ja pokupim stvari iz ormara s etiketama, nedavno sam našla nešto od prije 5 godina (ajde, to nije uobičajeno) i vratila sam...
dobro, taj put sam dobila store credit,karticu, pa mežeš kupiti neki drugi put, kad hoćeš i šta hoćeš, inače vraćaju kešovinu, ovisi s čim platiš ili na kreditnu kraticu direkt...u početku mi je bilo malo neugodnjak, a sad sam bezobrazna, kad mi se nešto ne proba u trgovini, uzmem sve, dođem doma u miru isprobam, sutra vratim, dobijem natrag, sve do zadnjeg penija...

...i tu ima puno sirotinje, baš ono sirotinje, kao i kod nas...dobivaju neku pomoć...ovisi, ak zapiju, nemaju ništa, ak imaju obitelj, jedva preživljavaju...prošla su stara dobra vremena, da se više isplatilo, dobivati pomoć, nego raditi...a nezaposlenost je ogromna...
...da vidiš te kućice...a kupuju samo u Salvation Army ili second Hand store...bas kao i kod nas, sada

Može li se noću šetati gradom?

...a tko ima puno, niti ga ne vidiš, to se kreće u drugim krugovima...
neke usluge su glupo i bezobrazno skupe, tako da se meni, koja imam izbor, više isplati kupiti ili obaviti u Hrvatskoj...
profesori se otpuštaju, škole zatvaraju, policija smanjuje personal, vatrogasci također, a to nosi posljedice...s tim što se naši (američki), (više ne znam, što su oni i što smo mi) političari ne zalažu za smanjenje potrošnje, troši koliko možeš (i na karticu), jer jednom moraš vratiti, kako-tako, a potrošnja stvara, proizvodnju i td.

Ah...potrošačko društvo. Neznam dali mi se to baš sviđa. Možda je ok za poslovanje ali...nekako mi se više sviđa indijski slil...

Možeš mirno šetati gradom, ali to je moj gradić, a u velikim gradovima - ne možeš...a li se ja neugodno osjećam i u Zagrebu, i u Zagrebu su mi oteli zlatnu ogrlici s vrata u pol bijela dana u centru kod Petrove bolnice, a ne u Americi...
...mislim da je Flint, jedan grad s najvećom stopom kriminala, al, gle slučajnosti, tamo je stanovništvo vrlo crno
...moj gradić je miran i pristojan i relativno siguran

može li se živjeti bez automobila?

...da, potrošačko društvo...zapravo je grozno...ljudima shopping postaje jedina zabava...postaju shoppingoholičari, slažu stvari u kući i oko nje, koje ih zatrpaju...naravno, to su kompulzivni shopperi...

...mnoge žene (i muškarci) su zaboravile kuhati, i još se ponose time, kao da imaju kuharicu, koja im kuha doma...a ne, jedu u McDonaldsu, jer im je to najjeftinije...za koji dolar dobiješ i hamburger i french fries i coca-colu...i tako 2-3 generacije...nisu imale od koga naučiti...kod nas žene ipak kuhaju, ako zbog ničeg drugog, iz potrebe i imale su od koga naučiti

Ne, ne možeš bez automobila, jer je promet takav...zamisli si, da moraš svaki dan do posla ići petljom ili takvim putevima...gdje tamo možeš pješke, nema ni trotoara...a udaljenosti su ogromne, iako su s autima kratke...
ne, moraš imati auto, jer, javni prevoz, bar u tim manjim mjesima, je praktički nikakav, svatko vozi bilo kakvu krntiju, jer tu nema tehničkog pregleda, a starci od preko 90 još voze...

:)))) izgleda da je "grozno" u Americi...ali čovjek je "prilagodljiva životinja" pa se može i na život u Americi priviknuti...

Živi užas!!!! :)))

onda se sigurno ni biciklom ne može voziti?

ne, ne mogu usporediti Zagreb i tamo gdje živim, jer sam se u Zagrebu rodila, i u Zagrebu je uvijek dio mene, koji se složi u cjelinu, kada dođem, i uvijek dolazim, ko kornjača položit jaja, ja u Zagreb...a mogla bi na toliko drugih mjesta na Zemlji, ali ne, uvijek je Zagreb...
ali, tamo je moj život, živim komotnije, živim u prekrasnoj kući, koju ovdje nikad ne bi mogla imati, jer košta manje, nego mali stan u Zagrebu, a uredila sam je po svome...ukratko, uzimam najbolje od oba svijeta...iako ne znam, zašto me želudac boli od nervoze,svaki put, kad dolazim u Hrvatsku...i dokle ću ja to moći, jer je to vrlo dugački put s izmjenom od 3 aviona

...ne, ne možeš voziti biciklom po highwayu, kao niti kod nas po autoputu, a zbog velikih udaljenosti, uvijek dođeš na njega, nema dugo, dugo centar, kao kod nas...tamo je praktički jedna ulica Main street (svaki grad ima Main street, haha) i ups, gotovo je

Komocija...standard života...umjesto kvalitete života...?

...biciklom se puno voze, ali po biciklističkim stazama, kojih ima jako puno i idu čak i do susjednih gradova, kroz šumu, kraj rijeka, prekrasno, jako lijepo uređeno...da, nešto ide i kroz grad i to imaš na cesti traku za bicikliste, a ne na trotoaru, kao kod nas, jer su trotoari, sidewalk, veoma uski (a i to je dobro, jer u zimi imaš manje za čistiti snijeg)
...ali gle, život u New Yorku ili LA-u je prekrasan, na svoj način, i uvijek bi otišla na neko vrijeme, jer je tamo energija...ali ne bi tamo živjela duže...ali na sve navikneš, pa neki put i na loše, a pogotovo na onu buku njujoršku...ma super

možemo nastaviti na novom blogu... :)

...odoh sad...eto, malo sam se raspričala...meni je dobro...zeleni travnjak, uredno, mirno, kulturno, sjedim vani, kad je lijepo, sjedim u sunroomu, kad je ružno ili u svom oooogromnom dnevnom boravku s kaminom...popnem se s tri stepenice i dem u jednu od 3 spavace sobe s masu ugrađenih ormara...ili se spustim u uređeni basement, sa stijenom od prozora i jednom stijenom u biblioteci...i to sve za cijenu manju od 40 ili 50 kvadrata stana u Zagrebu...ajde, sad nešto više

pozdrav