-vrbica-

Jedan prvi razred osnovne škole, drugi godinu dana mlađi.
Sjede na zadnjem sicu starog stojadina.
Vračaju se iz Zagorja iz berbe grožđa.
Tata vozi i svađa se sa majkom, koja prigovara,
jer je previše popio.
Odjednom auto se prevrče.
Marko i Matija ispali su kroz zadnje staklo auta. Mrtvi su.
Roditelji su ostali živi.
Sprovod. Roditelja nema.
Oboje su u bolnici. Vrapče.
Davno je to bilo, ali još uvijek se sjećam.
I moji se sinovi zovu Marko i Matija.
Sada su odrasli ljudi.
No jednog Marka i Matije nema. Več jako dugo.
Što je bilo s roditeljima? Ne znam.
Jesi li ostali zajedno? Ne znam, ali sumljam.

A što reči?

Tužna priča. Na žalost ima ih mnogo u našim životima.
Neodgovorni roditelji sami su krivi za za svoju nesreću.
:-((((

Bok trnčica.
Ne znam zašto sam se toga danas sjetila.
Vjerojatno zato, što zadovoljno gledam svoje dečke
kako rastu i kako im sve bolje ide u životu.

Istina. Gledajuči našu djecu svaki dan postajemo svjesniji koje bogatstvo posjedujemo.
I moj jedinac izrastao u divna čovjeka na ponos majci. Neka ih čuvaju anđeleki ako postoje negdje gore :-))

Čuvaju ih, sigurno.
Nikad ne gubim vjeru u to. I zahvaljujem im svakog dana.

jooj ..vrbi ..nije mi ovo sjelo ...((

Znam vuk. Ne sjeda meni već 30 godina, al,
se još uvijek sječam. Loše znam.
Možda nije tema za sredinu dana, al nešto me spopalo.

Djeca su čovjekova krila ....i Vrbice,zahvaljujući poznatom ili nepoznatom tati bivšem sadašnjem mužu ja tvrdim da je i tata samo jedan... i kad pogledaš dječicu nema šanse da se ne sjetiš oca, i ljubavi, i TO je razlog kad tvrdim da su bivše ljubavi i veze ipak LJUBAVI našeg života:-))

Bok bis.
Slažem se, ali mislim da oni nisu ostali zajedno.
Ljubav nije bila dovoljno jaka?
Ili gubitak djece nisu mogli podnijeti zajedno.

Shvaćam i ne mogu znati kako im je ali ih mogu razumjeti ....nije im lako to je sigurno , nadam se dobrom- kolko je u datoj situaciji moguće!?

Bis, kao što rekoh, bilo je to davno.
No vjerojatno zbog istih imena dječaka,
još uvijek se toga sječam. Stariji je išao u
razred sa mojim starijim sinom i sječam se svega
kao da je bilo danas. Dva mala bijela lijesa,
cijeli razred, puno ljudi, a tate i mame nema.

vrbica pa ne moji takve teme u pola dana po ovoj vručni...ide dugi vikend treba razmišljati o nečem lijepom...

Zg, svjesna sam. U pravu si. Al gore sam već objasnila.
Jednostavo sam se sjetila i imam potrebu podijeliti to sa vama.

Ma ok je ,ali se malo razvedri bit će ti lakše...

Ma sve je Ok. kod mene.
Eto samo dođu takvi trenuci... ponekad.

Ma sve u redu ali kad tako nešto pročitam onda i mene neki trnci prođu,ne možeš ostat ravnodušan prema takvim stvarima...

Priča je šokantna.... i veliki primjer za druge.... i otac i majka su pomalo krivi (no nisu ipak zavrijedili toliku kaznu), otac pogoto.... pa pio je a vozi, a majka...kao da nije bila svjesna da prigovori u tom momentu samo stvari pogoršavaju... Ovako... 4 upropaštena i izgubljena života

Gana, slažem se. Bilo je to vrijeme dok
sjedalice i pojasevi u autu nisu bili
obvezni.
Današnji Zakon gleda toga, više mi se sviđa.
No i brzine su veće.

Zg, zato se i podsječamo takvih stvari, da bismo
shvatili kako smo imali sreće.
Nedaj Bože nikome, ali događa se.
Svakodnevno.