ima boga

Imate kuću, veliku, na super poziciji, sa pogledom na more ili vrhunsku drugačiju panoramu,
super, četiri ili više soba: roditeljska, dječja, dnevna, soba za goste i ostale potrebe, a sve
prazne najmanje šesnaest sati dnevno, uložili ste sve svoje radne napore u želji za steći je,

sa sjetom često mislite na onu malu kuću vaše pokojne bake što je imala samo kuhinju i
onu jednu spavaću sobu koja bi se praznila od kreveta i postojala soba za svadbu, sahranu,
doček Božića ili već tko zna koju narodnu feštu već prema vašim uvriježenim običajima

iz koje ste preko ganka (natkritog hodnika sa kablenikom i WCom) mogli direktno sići u dvorište
na čijim stranama su se nalazili svinjac, kokošinjac, štala, sjenik, gnjojnica i pasja kućica
čizme su vam uvijek stajale na ganku osim kada ste ih imali na nogama i radili po i oko dvorišta

rijetko kada kod kuće nije bilo nikoga, čak i za vrijeme velikih poljoprivrednih radova stara mama
ostajala bi doma i kuhala obed ili večeru za svoje težake, a mala djeca, njena ili unuci trčali bi
po cijeli dan tražeći nešto kao: molim, kruhamastipaprikelukasoli sve u jednom dahu, često u trku,

to je bio dom, ne kuća ili stan iako je bio i to, ali prvenstveno bio je dom jer se u njemu živjelo
rađalo, umiralo, bez takovog osiguranog krova nad glavom nije se ženilo ili vrlo teško, obično
bi trudnoća prevagnula da se prihvati stan u zgradi, podstanarstvo, kuća koja ne postaje i nije dom

Dom je mjesto u kojem kad primiš za kvaku ulaznih vrata, ona je topla... jer je s druge strane vrata netko grije svojom rukom.
A sve ostalo su samo... prebivališta.

imam stan od 51 kvadrata, za četiri bića, plus mačka s 5 mačića:)))
uvijek veselo i nitko nikom ne smeta:))

gdje god da uštekam punjač za mobitel...

Ergo, već si se danas izjasnio da su ti se pomiješali stvarni i virtualni svijet.

Nemam kucu ni stan, a dom imam, rodni, i u njemu nas puno ima, ma nek je mrvu i tisno ali nikad u njem od samoce ni zima. Nije vila kraj mora, nije na cetri kata, nije dvoetazni stan u centru grada, ali je naslonjena na kamenu kucu staru moji pradidova. To je dom moj. I tu mi najlipse je bit.

Dom (je postal) "dom za vješanje",...jel o tom pričaš ?!

il je pitanje:
kaj nisu ona neka prošla vremena bila "bolja" ?!
Nisu,...samo smo bili mlađi... manje čangrizavi, il uopće ne.

al da,..rado se sjetim bakinog.

Ma nije bas tako, nekad su nam bile "manje oci" pa nam manje tribalo, a sad nam nicega i nikad dosta.

Kestena, život je ono što ti se događa (dok ga čekaš da počne ili se zavaravaš da ono što ti se događa nije za stvarno)
Naravno da je pomiješano

"Home is where the heart is... On the bus!" (Frank Zappa)

E a ima i u tom istine, di je srce tu je dom.

Nego stari moj jesi ti meni dobro? Nekako si mi nostalgican, ma enti misa, doce i bolje vrime. Sad cu ja tebi jednu drugarsku zapivat da te raspolozim e.

Drugarska se pjesma ori,
da nam starog raspolozi,
i bilica sad se toci,
njegovo se grlo moci, iskricarke cure fine, ajd podjite do starine, lipo ce vas ugostiti,
i jos lipse pojubiti.
Eto. Zivija ti druze Stari meni sto godina e.

da, postoji bitna razlika...dom je uvijek sa mnom...ma gdje živjela!

Starinaivan sjetan, pravi pisac; Winetou pjesnik; Ergo praktičar.

Nah, ne pjesnik. Samo iskustvo, ništa više.

Svi mi imamo nekakvo iskustvo, ali ne znamo to napisati.

danas sam odslušala životnu priču čovjeka koji ima puno, bezbroj soba ali mi se čini da više niti jedna soba nije njegov dom. pretužna priča kada čovjeka iznenadi život, pa niti tih bezbroj soba ne usrećuje.
niti lokali, niti stanovi, niti kuće više nisu lijek protiv njegove depresije..jebo život i bezbroj soba..

Kestena, trebalo mi je 20 godina da to - konačno - sročim onako kako sam sročio. Slab pjesnik... :)

Dom je mjesto gdje su moja djeca sretna :)

A tvoja sreća?

i ona je tu negdje... uvjetovana jadna, tuđim srećama :)))))

Djeca mogu biti sretna i pod mostom

aha, sigurno mogu. jesi bio kad pod mostom?

Nije zato jadna. Ljepše je biti sretan uz druge, nego na teret drugih. :)

istina vini :)

Mislim da bi svi mi s Iskre rado neku ruku koja grije kvaku ulaznih vrata.

Mislim da bi svi mi s Iskre rado neku ruku koja grije kvaku ulaznih vrata.

Ergo, shrink za 5!

Kestena, ne samo na Iskri. Bilo gdje na netu.
Sretne osobe ne sjede za računalima do dugo u noć. :)

Klinci sjede, u našim godinama baš i ne.

Ergo, hajd napiši osvrt o zen dimenziji boravka pod mostom. Definitivno si najkvalificiraniji. :)

"pod mostom" je sinonim za "bilo gdje"
djeca su sretna i u igluu, i pod šatorom na tibetu, i pod zvjezdanim nebom.
sreću upijaju iz svoje nevinosti a isto tako i od roditelja.
htjedoh ti reć, nije dobro da zaboraviš na svoju sreću i doživljavaš ju samo kroz djecu.
djeca odrastu i moraš ih pustit da odu. tada ćeš telefonom punit baterije njihovom srećom.
djeca jesu dio nas, ali šteta je zaboraviti sebe. to ni djeci nije u interesu.
eto, pojašnjenje...u najboljoj namjeri

poglavico, razlika med nama ovdje na iskri i onih drugih je u tome što smo mi imali tri čiste i priznali sebi i drugima da nismo sretni pa smo se razišli. mnogi koji slove za sretne (žive u brakovima, nisu na iskrici... ali su i te kako nesretni). stoga, ja pojam sreće ne bih nužno vezivala za samoću. istina, ljepše je u dvoje...ali ne nužno. uvijek sam se užasavala samoće u dvoje. zato i imam dva braka iza sebe...radije vani solo nego u lošem zajedništvu. nažalost, ljudi su komformisti iz raznih razloga...osobito materijalnih. ali, uvijek čovjek ima izbora čak i kad ne izabere! nikad neću zaboraviti riječi svoje bivše, bivše šogorice..."radije sam u braku gdje me muž maltretira nego da budem solo žena". e taj sindrom "solo žene" ovo jadno balkansko društvo i te kako nije apsolviralo kako treba. dapače, potvrdit će ti svaka solo žena da je gotovo "sumnjiva" morala, ugleda etc...i to ne samo od muške populacije već i dobrog dijela žena. hvala bogu, mladi drugačije na to gledaju pa ima nade za nas "hrabre"!

btw kestena, žo mi kaj ponavljam erga, ali stvarno...tvoje godine su vrijeme kada trebaš počet živjet sebe jer vrlo brzo će ti otići...a kuda ćeš ti onda...otići? uvijek sam znala reći..ako sam ja sretna, i moja djeca će biti sretna tj. imat će me sretnu! nedugo mi je ovdje jedna blogerica (pogni) zamjerila kaj sam sebe pretpostavila djeci...istina, to je teška kušnja, ali...djeca su mi oprostila. još trebam ja sebi. no, znaš...sigurno si ne bih oprostila da sam npr. tu svoju veliku ljubav ostavila zbog djece!

Ne, nisam ja ona koja sve za djecu..., ja sam ona koja traži nekoga tko će je dočekati doma/ koja će dočekivati.

Mogu samo potpisati - i erga i sarin prvi komentar.

Pa nisam ni ja ona koja sve za djecu... to je bio komentarna to gdje je kome dom...
e pa, dom mi je tamo gdje su moja djeca sretna, a tamo sam naravno i ja sretna, jer da nisam, ne bi ni djeca bila.. Isuse, kaj ste od mene napravili nekakvu patnicu koja samo i sve zbog djece...
je, zbog djece sam i na Iskrici :)

Žene (i muškarci) ne ostaju u lošim vezama samo zbog primitivnog društva, ali i to bude razlog. Puno toga je u priči što je teško razumijeti dok se ne nađeš u takvoj situaciji. Mislim da nije ok ni prebrzo odustati, vaganje je uvijek teško. E, tu dalje je Ergo puno pametniji od mene.

Najdraže mjesto na svijetu meni je moj DOM.
Mislim da sam upjela od kuće napraviti dom, gdje se svaki ukućanin rado vraća i gdje rado svrate prijatelji i gdje je svima normalno da sam tu ja- baza.
I beskrajno uživam u tome. I u psu, mačkama, kokošama i ostalim životinjicama na dvorištu i u onom pauku u čošku kuće kojeg sam sinoć gledala- bum ga danas preselila van.

kad sam doma- imam osjećaj da mi se ništa ne može dogoditi.

U takvom smo mediju Jedanplusjedan, sve ima jednu dimenziju.

"kad sam doma- imam osjećaj da mi se ništa ne može dogoditi"

to je to. potpisujem:)

Where I lay my head is home ...

isto razmišljam ko 1+1

Imam velikog klipana, ali će mi uvijek moje (i odraslo) dijete biti ispred muškarca- ili paralelno s njim jer su to definitivno različite vrste ljubavi.

bez uvrede muškom rodu, ali da se nedajbože nađem u poziciji birati između djeteta i muškarca, bez razmišljanja biram dijete (bez obzira što je veliki)
Kako god tko ovo napisano- protumačio.

Ja sam samo obična zaposlena djelatnica, majka, domaćica i žena.

I nema puno ispred i iza.

kluni, tvoj komentar me potaknuo (bit ću kratka ne brini) kak u svom domu mogu sretno i...plakati!

... uz to što si u slobodno vrijeme i Čak Noris.

:)

indijanac, maloprije bila kod mene na poslu naša zajednička prijateljica
(tužila sam te da si na iskrici :)))))))))))

pogni, ja u svom komentaru nigdje nisam stavljala izbor ili ili! rekoh samo da sam sebe u jednom trenutku pretpostavila djeci tako da sam izabrala sebe i svoju ljubav i nju ukomponirala u svoj život sa djecom! dakle, nije bilo izbora između muškarca i djeteta....cijelo vrijeme moje ljubavne veze sa mnom su bila moja djeca i (btw veza je trajala više od 10 let), odrastala...no nisu imala svu moju ljubav! djelila sam ju...onako kako je normalno da djeca dijele ljubav svojih roditelja u braku! istina, biološki otac je ipak nekaj drugo...i zato što sam prošla pakao ljubavne veze uz djecu, svim muškarcima nekih godina ne savjetujem da se druže ili žive sa ženama koje su znatno mlađe i imaju svoju djecu. to je jako, jako teško. ne kažem nemoguće, but...rijetki su koji to uspiju balansirat!

- a ona mi pozna dobro cijelu obitelj- i svijet je jako mali
tak da i ne možemo puno muljati- ako bi nam to i padalo na pamet

sara, imam dragu poznanicu slavonku.
Ona mi je godinama gunđa samo jedno: djeci ništa ne fali kad imaju hranu i krov nad glavom, žena se mora posvetiti svom muškarcu, jer će djeca otići a muškarac će joj ostati.
- znale smo se ja i ona nadmudrivati riječima, a ona se za svog muškarca stvarno borila- ako je trebalo i sa konobaricama koje su mu ljubazno poslužile piče.

Život joj se malo okrenuo.
Muž je, unatoć tome što je ona načisto izludila tu njegovu drugu išla je čerupati- ipak otišao za drugom.

Sada je izgubljena u prostoru i vremenu. Nerado priznaje da je ipak ispravno negdje u sredini između mog i njenog odnosa prema muškarcima :))

Čitam i mislim si,...

zaboga, pa ja sam mačeha,...jednom od svoje krvi, jednoj tuđe.
ova tuđe misli da to nikako nisam,..a ovaj MOJ da sam kompletna.
-a isti metar rabim, vjerovali il ne.

eto ti sad,...
pa ti budi pametan (kad je riječ o djeci).

i oni i mi smo samo ljudi,..učimo jedni kroz druge,
pitanje je kaj ćemo naučit. Bude li sreće,...puno !

sve smo mi mačehe i najbolje mame. bitno je samo da ne bude prevelikih ozljeda. na nikome :)

inndigo :)))
ja sam i polumaćeha i polubaba i još malo pa ću biti ponovo polubaba :))))

pozdrav,
idem ja doma :)

Pogni, nadam se da si je pozdravila s moje strane. :) (i rekla joj kako se svađam s tobom) :)))

Ovo o ravnoteži djeca/partner... ima žena koje čim zatrudne, partnera naprosto počnu smatrati dijelom namještaja. Živio sam s jednom takvom.
Ima žena koje će se polomit činit zadovoljnima i jednu i drugu stranu - što je skoro pa nemoguće (jer obično i jedna i druga strana zatraže pažnju istovremeno). Nije vam lako.
S muške strane gledišta - tražiti da budeš ispred djece, čista je sebičnost. Želejti biti u istoj paraleli, jest normalno - no naprosto se moraš pomiriti da katkad to ne ide. Koliko god majčinski osjećaj bio drugačiji od očinskog - a jest - mi također jesmo svjesni koje mjesto djeca trebaju zauzimati u obitelji. I čak i sami, kad je to nužno, dajemo prioritet djeci ispred partnerice.
Nismo toliko drugačiji koliko se čini.
Stvar je samo u tome da, pod svakodnevnim stresom i umorom, kad dođeš doma i svi oko tebe od tebe nešto žele i traže... teško je biti normalan i nesebičan i to vrijedi za oba spola. I tu pomaže isključivo i jedino dobra komunikacija. Ako mi očajnički treba da budem pomažen (ne pričam o seksu) odmah i sad, nema baš smisla naduriti se što to ne mogu dobiti odmah i sad - nego to trebam lijepo i mirno reći.
Djeca često ispadnu povod raspadu brakova - a uopće nisu uzrok. Uzrok je nedostatak razumijevanja, jer ljudi ne znaju/ne usude se međusobno razgovarati.

Bravo za vas, curke ,))

Ja sam još daleko od babe,...al nikad se ne zna.

Shvatila sam da još uvijek nisam shvatila,...tek ubirem neke spoznaje,
u svezi glede,ne ?! ...i nadam se, stvarno se nadam da će bit dovoljno
da to kaj radim, radim najbolje kaj znam.

...i da, u širokom luku klonit se grizodušja (za koje u biti ni nema hranjive podloge),
- e taj dio zna bit zajebat....baš taj.

Vijek i vječno pitanje,....davanja !
pogodit TAMAN mjeru,..(bilo čega) je najteže.

e, taj TAMAN :)
umjetnost življenja, bitka, koji se s mjerom pali i s mjerom gasi
(nije moje, Heraklitovo je)

stalno mi se čini da je tu priča o podjeli ljubavi između partnera i djece. nije ljubav kolač da se dijeli na šnite. neko reko da se ljubav zbraja:)

samo muškarci vole tražiti malo više pažnje od djece. i to obično u krivo vrijeme... al, to su već oni s greškom:)

1+1, kad mi pokažeš muško (ili žensko) bez greške, platim ti večeru (i donesem doručak u krevet). :)))

vini, ostat ću gladna, nažalost :(

A znam, pa ne nudim večere olako (a pogotovo ne doručke u krevet). :))

a mogo bi i to promijenit ;)

Samo po zasluzi. ;)