Iskričarije

Za vrijeme mog prvog boravka na Iskrici (spomenuh već, pred desetak godina), vjerovali ili ne, ali odnos normalni/kromanjonci je bio višestruko bolji. Za normalne.
Također, odnos normalne/paranoičarke je također bio višestruko bolji. Opet za normalne.
Posljedica?
Ljudi su se družili. Uz kavu, pivu, whatever. 1 na 1. Puno na puno. I sve međukombinacije.
Tada još u Poorgerburgu, barem sam jednom tjedno (ponekad i češće) mogao naći ili društvo iz nekog kluba, ili s foruma, ili iz bilo koje interesne skupine u kojoj sam sudjelovao - kako veselo zaokupljaju po nekoliko stolova u nekom napola opskurnom bircu i baš koga briga tko je tu mlad, star, žensko, muško, oženjen il' udat - ljudi su se DRUŽILI.
Jel' se uopće sjećate što znači - družiti se? Biti negdje, raditi nešto (ili ništa), no naprosto se osjećati - ugodno?

No da, ni tada poziv za 1 na 1 - ispravka, 1 prema 1 je ipak primjereniji izraz - nije baš prolazio glatko. Ovisi kome si ga poslao, naravno. Ako si bio izbirljiv po pitanju svoje definicije ugodnog društva (u prijevodu, za one koji vole jednostavnije izraze - nisi si društvo birao prema veličini/obliku guzice), onda si se bogme morao i dobro pomučiti dok ti se želja ispunila.
I to je ok. Tko vrijedi, vrijedi i truda.
Na kraju si, prije ili kasnije, uspostavio sva prijateljstva koja si želio uspostaviti. Iz kojih je mogla poteći i ljubav, iako, dakako, nije uopće morala (da, da, osobno poznajem neke parove koje je spojila Iskrica - i eto ih i dan-danas sretnih, ma ko golubovi na krovu, samo što ne kenjaju po tendama).

Nije da sam baš dugo ovdje sad, u repetiranom izdanju... ali ovo što dosad vidjeh... stvarno razočara čovjeka.
Trash level je užasavajuć. Razina retardiranosti nadilazi sve iole predvidljive prosjeke koji bi proizašli iz svijeta outside, onog fizičkog.
Kao da te netko šutnuo u SUVAG. Ma ne, još gore. A i ružno je vrijeđati one koji doista moraju ići tamo.
I onda se netko pita zašto Iskričarke toliko teško uopće da ti i odgovore na poruku, kamoli išta više od toga.
Ali!
To ipak nije izgovor.
Posjetih maloprije jedan ženski blog. Vlasnica praši drvljem i kamenjem po muškom rodu - uglavnom s pravom.
Samo, tko pažljivije čita, postavio bi joj niz poprilično neugodnih pitanja (iskrena isprika ako se prepozna - nije mi uopće namjera napadati je na ikoji način, nego je tek indikativan primjer).
Veli, kamo god pogleda, samo ružni muškarci.
Mi bismo, jasno, u ženama trebali gledati isključivo njihovu unutarnju ljepotu- inače smo muške svinje i svi isti. :))
Veli, citiram: "koliko neki muškarac od recimo 35-40 god, koji za sebe piše da je zgodan i obrazovan, mora biti poremećen, jadan, ništavan, degenerik i tome sl., kurviš, da uđe u avanturu sa babom od 55, koja je udana, ima odraslu djecu, debela i očito još veće smeće od njega!?"
A ne razmišlja da se možda ta baba od 55 ubila kuhanjem, pranjem, peglanjem, brigom za djecu, na koncu se udebljala dižući ruke od sebe dok joj na kauču sjedi svinja (a u frižideru ni šunke nema) - da ta baba, makar i kradući ovakve božemesačuvaj nemoralne i fujfuj trenutke, konačno barem na tih par desetaka minuta, nakon brda godina, osjeća - poželjnom? I možda sretnom? Sretnom što na pola ure može zaboraviti sav svoj sjebani život?
Sad će skočiti moralisti (koje obožavam, baš stoga jer bijah nekad jednako brz osuđujući druge) i reći - ma šta, pa šta ga nije ostavila dok je bila mlada, šta izgovori, sama si je kriva! - ispričavam se, dragi moralisti, no uz dodatni pardon maj frenč - a koji kurac VI tražite na Iskrici onda?
Ja bih za to dvoje - kurviša od 40 i babu od 55 - digao spomenik. Ozbiljno. I nazvao bih ga - sreća bijede. Pa nek si svatko te riječi protumači kako mu je milo - i po sebi.

No ovo bijaše digresija, tek jedan primjer (ponavljam, iskreno se ispričavam autorici) kako stvari stoje - nažalost.
Normalan će muškarac silno teško ovdje naći ženu s kojom bi čak i pristojno popričao, a da ga ona pritom sumnjičavo ne protresa, više nego jasno dajući mu do znanja da ona - zna - da su svi muškarci isti (i svinje, dakako).
Normalna će žena... ok, sad tu moram malo promozgati - no da - ona će, dakle, zaista teško sama pronaći nekog tko joj za manje od pet minuta neće poslati ili sliku svog vršnjaka (ne onog koji je sjedio do njega u školi), ili nemaštoviti, nepismeni i fizički za njega potpuno neizvedivi opis što bi joj on sad radio.
I gdje smo sad?
Nula. Zero. Šanse za onaj već spomenuti 1 prema 1 su otprilike jednake šansi da ti za tri minute u dvorište sleti leteći tanjur, iz njega iskoči Miki Maus i izjavi da je oduvijek bio gay.

No dobro. Tako je kako jest. No što ćemo napraviti po tom pitanju?
Dragi moji kolegice i kolege Iskričari, ili počnite nešto sami sa sobom, ili se maknite odavde, jer si samo nabijate frustracije.
Želite li upoznavati ljude? Odlično. Pa dajte si onda truda upoznati ih! I prije nego zaustite reći da su svi muškarci svinje i sve žene paranoičarke (u bilo kojoj verziji i nijansi) - dajte, ljudi, otvorite malo osjetila, čitajte malo između redaka, dajte barem priliku nekome da pokaže da je normalan. I prihvatite njenu/njegovu gorčinu i razočaranost imajući stalno na umu da ste u tome - zajedno.

Uopće nije bitno želite li ovdje pronaći vezu ikoje vrste, ili naprosto skupiti dobru ekipu za zezanje i nezezanje (usput, moje iskustvo veli, naći možeš samo onda kad NE tražiš).
(ako postoji kakav treći motiv koji bi iole normalnu osobu bilo kog spola doveo ovamo, molim da me se uputi na njega, jer ja ga ne znam. Sve je ostalo, naime, najobičnije izmotavanje. Sretni ljudi kojima ništa u životu, ali baš ništa ne fali - ne vise na netu. Točka.)
Dakle, motiv je nebitan. Bitno je dati nešto od sebe, da bi se nešto i dobilo.

A sad, umjesto komentiranja ovog bloga, izvolite dići guzice, ponovno pregledati sve svoje primljene poruke i promisliti ima li ipak tu neka na koju bi valjalo odgovoriti.
Ljubazno, molit ću.
Ako vam je pun kufer, možete se istutnjati na mene. A ove koji vam pišu, njima posvetite poštovanje koje zaslužuju, kad ga zaslužuju.


Howgh, Winetou has been spoken.

lijepo, točno, ogoljeno.

pa bas, sve je tako nekako!

Howgh, crveni brate! :) Dirljiv primjer budizma među crvenokošcima :)

Može reći, tko šta hoće, mene to ne vrijeđa...
...imam 64 godine, ajde sad cu u junu, ne osjećam se babom i mogu imati upola mlađe muškarce...za šta nije važno...mogu i za ozbiljnu vezu...ali neću...neću nekog mlađeg ili bar ne toliko mlađeg...koja godina je OK...
...dakle, baba ili ne, ta se više troši od nekih mlađih...

tako je, reci mu sokić mamo, kaj on misli da su stari za baciti.

Isuse, ne kažem ja njemu ništa...kažem ja nekom drugom

Ja gledam u svoje poruke, i gledam, i nemrem najti niti jednu za odgovorit.

europice, da ne gledaš u svoje poslane poruke?

Jel? Ma ne..

Demanti. Dobila sam poruku na koju sam odgovorila.

stari..a da mi ti pošalješ jednu sadržajniju poruku?
ti to znaš, vjerujem ute :))

Europice, a zašto prva ne pošalješ poruku :))

moze i meni jedna,molim!

Vinetu, dobro si govorio...ali nije valjda da smo sve paranoične?
barem ja neću tvrditi da ste svi kromanjonci :))
ma ne, vidim da si napisao da je omjer nepovoljan...
ovdje sam zato jer sam naučila tražiti dobro, a ne loše....

Srce, nekad sam to radila.. Ali je nekako ispalo da oni kojima sam ja prva pristupila, da su ti cijelu odgovornost za druženje prebacili na mene. Ono - pa ti si htjela... pa mi se zamjerilo.. Ma, nema veze

idem ja spavat jer vidim da i starog više ne mogu zainteresirati..
taj je od kamena, ne da se nagovoriti :))
čekam poruku a ništa ne dolazi..
da nije poštar riknul?

Europice, to ja prema sebi mjerim, čini mi se da sam najbolje Iskričare pronašla među onima kojima sam se ja javila...

Sretnice :)

Winetou - sve stoji, dobro si ti to sam sebe i ostale ispropitao :)

Europice, ja sam ovdje, u ovih - koliko, desetak dana? - kontaktirao desetak žena. Jedna mi nije odgovorila uopće (i to prva :) ). Jedna me prilično brutalno otkantala u par poruka (a čitavu prepisku bih uvijek mogao dati u javnost, dakle nije bilo nikakvih niti ružnih niti moralno upitnih riječi s moje strane). Jedna me uporno smatra likom koji bi joj se htio zavuć pod suknju (i tvrdi da ne voli ni bajadere ni kava-čokoladne dražee - haj, :) prepoznala si se? :)) ), što je meni zabavno. Bit će da malo i njoj, jer mi inače ne bi uopće odgovorila tu i tamo (inače, čista sam suprostnost tome što ona traži, dakle sve je jasno. Plus sam - premali). :))
A sve ostale, dopisujemo se. Malo zezamo, malo o ozbiljnijim stvarima, no sve zajedno - eto, nikome nije pala dlaka s glave zbog toga.
Uputio sam dva poziva na kavu. Jedan do kojeg mi jest baš stalo jer je dotična dama baš draga osoba - i bez ikakvih drugih konotacija, molit ću. Drugi, više onako, gle, u gradu sam, ćeš? - dama nije imala vremena, dakle sve ok. Eh da, ona prva me odbila. I to vrlo ljubazno! :) No ja sam uporno čeljade, a to rekoh i njoj, nećem samo tako odustat. :)
Eto. Jel' tako teško biti druželjubiv? Bez ikakvih namjera da nekog povrijediš ili napraviš budalom ili išta sličnog?
Ja se toga ne stidim.

ma znaš, sad se još uspoređuješ i boriš.. proći će te:))

prije deset godina nije svatko bio na netu, priznajem ni ja...
kao što nije svatko imao mobitel itd...
danas svako dijete i svaka šuša tipka, nije čudno da se omjeri mijenjaju....

Winetou, kaj stvarno???

naravno da svatko ima svoje razloge zašto je tu
..samo što smo u početku (kad tek stignemo na ovaj planet zvan iskrica) nekako entuzijasti
odgovaramo na sve imalo pristojne poruke,tipkamo,napravimo selekciju i s nekim elanom gledamo na te "kave"
..poslije onih,konačno popijenih..ili imamo problema,jer ne želimo drugu (a drugoj strani nije ni lako ni jednostavno to reći)
ili se (vrlo rijetko,ali se dešava) izrodi nešto lijepo i dugotrajnije
..poslije razočarenja..(jer obično s vremenom uvidimo da osoba koju smo upoznali u početku baš i nije takva kakvom se predstavljala)....nakon nekog vremena,opet se vratimo tu
neki čak i slomljenog srca (pa smo poslije smo tužnjikavi i tu na blogu;)
..nakon nekog vremena i kao malo "iskusniji"..i manje naivniji..i nismo više tako entuzijasti
puno smo oprezniji,sumnjičaviji..izbirljiviji
odgovaramo samo na poruke koje nas zaintrigiraju (a takvih je možda 4% od ukupno 50 dobivenih)
..a samo sa njih 2% uspijemo razviti neku zanimljivu i simpa komunikaciju
znači..samo onih 1% ostaje za moguću kavu
(pišem o vlastitim iskustvima,za druge ne znam)

..a ona prijateljsko-blogerska sastajanja su puno ležernija stvar
ako nam netko "legne" kao osoba..znaju se roditi jako lijepa prijateljstva (isto rijetko,ali moguće)

..eto
(volim blogove koji te "ponukaju" ostaviti duži komentar)
;);)

"Četrdeset mi je godina ružno doba:
čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.
Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna
ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. autor M.S.

Nekako mi ovaj citat upravo ide uz tvoj blog.Izvrstan blog, respektiram.
I ja sam bila ovdje prije sedam godina, u potpunosti se slažem ,bilo
jednostavo, drugačije. Ali cijelo naše životno okruženje, odnosi u društvu,
zatim dolazak mlađih ljudi, starenje onih koji su prije desetak godina bili
mnogo mlađi, sve je to utjecalo na spomenute promjena na ovom portalu.
Ovo sad ovdje, trenutno je fakat ok, bilo je i nekoliko godina, da nisi mogao
napisati ne samo blog, već jednu rečenicu, da ne određene persone ne razapinju
i razvlače po blogu danima, tjednima. Neka bar ostane ovako,
jer uvijek može mnogo lošije da bude.

Winetou* - "samo što ne kenjaju po tendama" - LOL, ROTFL, LMFAO ... jao, odvalila sam od smijeha ... :))))
Meglica* - sve si točno napisala, oni postoci poruka i zanimljivih komunikacija. :) Potpuno se slažem.
Winetou* - kad je kava bila samo onako usput, i nije bed da nisam imala vremena ;P

E, ovo volim. :) Duge komentare, te iskrena priznanja onih koje su me otkantale (haj, Viopa!). :)))
Usput, andromeda, lik se malo zeznuo - ja imam tih 10 godina više (mrzim kad moram reć brojku naglas, fuj, odvratno! :)) ) - i bunim se još gore nego prije. :)
A kad smo već kod citata, silno volim ovaj - star postaješ u onom trenutku kad proživljavaš uspomene, umjesto da i dalje stvaraš nove.
Meg, sve kontam. Znaš, s muške strane je identična priča. No ono što pokušavam probuditi ovdje - u svima vama - jest svijest da odlazak na kavu nije, niti treba biti uvertira u išta. Znaš onu, pretpostavka je majka svih zajeba? :) Pa, mi svi (da, uključujući ponekad i mene) prepostavljamo da iza poziva - nešto stoji. I onda nam u mozak iskaču razlozi koji nas tjeraju da se bojimo toga što bi moglo stajati iza (sindrom osobnih kostura u ormaru).
A ne mora biti tako.
Trebalo bi biti da se stvari SMIJU desiti, a ne da se MORAJU desiti.
Jer, i opet - kad uopće ne očekuješ, tek se onda nešto i može desiti.

;))
..eto vidiš kako je sve transparentno
sve koje spominješ u blogu smo ti nešto iskomentirale
(znači..nijedna ništa ne skriva)
a i to je nešto
;)

a niš mislila sam tu malkoc zezati da sad opet neko misli da je onak don quijote i navijati reci im, reci im, reci im..
i sve tak..al neću..
stvarno je..pozitiva.i.bravo:)

Mislim da smo se svi malo prešli u procjeni zlica od opakih i zlobonamjernika Iskrice. Nu ga eto - nijedan fujfuj komentar. Skoro pa mi fali. :))

ok da ne bu bilo baš tak idilično..pojavili su se neki koji su bez pardona objavljivali..privat prepisku na blogu skup sa nickovima..tak da eto..od tud možebitna paranoja..
pa onda jedan tip dva nicka..i razne verzije istog..gdje je i ženski i muški i bla
čudesa razna

Pa, ako netko baš želi pokupiti prezir svake normalne osobe ovdje, ne možeš ga spriječiti. No takve se najbolje gasi - običnim ignoriranjem.
Psi laju, karavane prolaze. :)

dok vas čitam sve si nešto mislim...jasno mi je zakaj sam godinama ovdje nenormalna...vama drugima! pa upravo stoga što sam popila 150 kava, isprobala na desetke istinskih druženja...hm...živjela i ovdje stvaran život kao i vani...pri tome o tome još i pisala. nažalost, još sam tu...a tko zna...možda bez iskrice mi život ne bi bio tako inspirativan.. neke ljude doista nikad ne bih srela u real life...već samo ovdje! no, dobro vam jutro, anyway!

btw netko reče ovdje istinu (barem moju)...uglavnom poruke prva ja šaljem...nakon što mi netko pogleda profil..uzvratim...ne samo pogledom već i porukom! i thats it! istina, ima svega...mogla bih romane napisat a ne samo blogove kroz ovih pet let cca 500 kartica tekstova...no još sam tu...ne zato što nemam pametnija posla ili mi je dosadno...još uvijek se nadam sresti...čovjeka! a samo budala u današnje vrijeme ne zna da je internet ipak najbolji način da sretneš ljude. btw čisti zakon vjerojatnosti...ako ima cca 300 tisuća članovi, neka ih je 200 za bacit duplića, ostaje 100 tisuća...i od njih baci 90 tisuća, ostaje 10 tisuća...hm...nek je 5 tisuća muških...hm...sviđa mi se još uvijek ta brojka!

Sara, skroz sve što si rekla, potpisujem. Jest, to je to. :)
Ok, ja ipak nećem klikat 5 tisuća muških profila. :)))

Ali poglavico, pa nisam te otkantala, zaista nisam imala cajta, može kava neki drugi put. :) Nego, krepo mi eksterni HDD, ima li nade da se to popravi? Komp ga skuži, ali ga ne vidim u Exploreru. :(