Portret u plavom

O vegovniji-vegovniji se može na različite načine. Humoristično, to sam već činila, sarkastično, također, duhovito-dobrohotno, isto tako. No, kad se uzme sve ono što je u ove tri godine napisala, ozbiljno se može reći samo jednom riječju.

Konfliktna osoba.

Teška osoba.

Osoba koja ne može izdržati dulje od dana da se ne pograbi s nekim. Najčešće, ti ili te neke se ogluše i onda je frka i panika. I tako iznova i iznova se javlja isti obrazac ponašanja:

1.Ona najpametnija

2.Onda ide floskula „drugi ljudi, prijateljice, susjede, nikovi s bloga“
su: glupi, neosviješteni, primitivni, jalni itd. itd.

3.Malo baci na posao kojim se bavi pa ispleska sve s kojima radi ili je radila ili će raditi.
Tako smo saznali sijaset zanimljivih krupnica: studenti koje poučava su glupi, ljudi s kojima radi su konfliktni, prijateljice koje je imala ju iskorištavaju i ono najgore, razvlači tu svoju mater po blogu ko žvaku. Također smo dobili podatak da su „zli“ festivali priča oni u kojima je i ona, ali ne daj bože i CC. ( koju btw. neće dostići u pisanju da živi deset života) i tako puno, puno nebuloznih stvari kao ona jadna saga o studentu kojeg je razvlačila ovdje, njegov rad i javno iznosila svoje sulude ideje o načinu ocjenjivanja istog.

4.Malo se referira, uglavnom netočno na neko istraživanje jer je površna

5.Uvijek završi s krkanjem, krkanlukom, a ponekad i bocom nečeg žešćeg ili blažeg

U tzv. tekstovima koji nisu u toj soc-realističkoj strukturi, u komentarima ili ilustracijama jadnih životinjica prispodobi obično sljedeće sadržaje:

Neka žena ili osoba s bloga je: stara, ružna, glupa, ćelava, pijana, zaljubljena ( što je staljinki ravno krimenu). Nadalje tu se nađe i tuce fotošopiranih freski iz profila ili sa službenih stranica osoba s bloga.

Kad i taj arsenal ispuca onda se raspištolji s c/p privatnim prepiskama, iznese pokoji privatni podatak, a u najvećoj nemoći stavi moj službeni tekst na iskricu, isti pošalje meni na posao (čak, ako i nije ona poslala kao i da je) i sve vrijeme piše, škraba, analizira, objašnjava bez trunke humora, samoironije, samoanalize.

Je li ona za neku stručnu pomoć?

Nije. Zbilja nije.

Tu rigidnost i tako strukturiran obrazac ponašanja ne bi ni konzilij
najuspješnijih terapeuta riješio, a ne bi ni preuzeo slučaj iz profesionalne etike jer
ako išta promijeni, urušila bi se.

Nestalo bi je.

Bio bi to preveliki šok susreta sa sobom. Trebalo bi to poloviti.
S lopatama nabacati i malom žličicom jušnom upotrebljivo vratiti.
Zato, ne!

Jer tko bi je nosao na duši
kad joj je i duša teška.

Ne može njoj pomoći n ida dnevno po pola sata cucla trofaznu utičnicu.

A na žalost, nema više ni tog penisa koji bi joj pomogao i iz onih sitnih, zlobnih okica isprčio pakost.

Btw, jalne i pokvarene duše - mogu da mi puše.

Inače, jako odličan blog.
Respekt.

Pusekić za blogić.

u stvari, napisala sam to i više puta, ali
ovaj put u komadu
ovo mislim ozbiljno

imaj se dobro
xexexe

I gledam danas govnovaljkin blog - tko o čemu, kurva o poštenju.
Samo kod kurve ima više srca i duše.

I Freud bi od nje digao ruke. Jebomepas ako ne bi poslije susreta sa njom sa diplomom obrisao svoje učeno andol-dupe.