Portret u plavom

ponekad su tereti preteški. teretne riječi teške nekoliko tona. neizrečenosti oblikuju odnose. najtočnije oblikuju.
ne trebam brutalne istine. znam ih ionako. znam onu krajnju istinu. za sve važeću. i ovaj protok vremena od prvog do zadnjeg udaha je samo življenje manje brutalnih istina. trebalo mi je malo više iluzija, malo više vajt lajs, malo više izrečene izvjesnosti.

kad se S.O.S iscrta na pijesku malenom grančicom tko je kriv što se ne vidi?
vjetar, nevješta ruka ili zatvoreni pogled?

pišite S.O.S na svježe izlivenom betonu,
utabajte ga na kakvoj livadi s tisućama koraka.
napredujte!

i ja napredujem.
radim na sebi.

pisat ću ga na vodi.


ironic
Link

Link - volim ovaj glas, baš volim

Pokusaj biti malo jednostavnija :)

ovo malo podsjeca na scenu iz mama mia mjuzikla..

mojne batje
vrlo je simpli

S.O.S- marti tj. "the objavi"
je dosadno!

dajte ljudi, što ste se usukali?
ajmo, ajmo, motaj, motaj!

zabavite ženu
vidite da je u sos-u

ajd, apel uspio,
uffff!

e, da, bio jedan pjesnik, naravno, umro mlad
kako i dolikuje pravim pjesnicima ( ovi današnji žive, čoječe, žive predugo, pišu imena
na tvrde materijale pa ih peku u pećima, zalijevaju zlatom, otiskuju nogare po pločnicima i pišu
lošu poeziju) koji je
rekao
"ja sam onaj čije je ime napisano na vodi"
( taj je pravi, i je i nije)

ko virus

( bit će da virusi stvaraju pravu poeziju)

pjesma u suradnji s virusom KMTRS-17 ( treća mutacija)

uf, taj je najbolji, kad te skrka
pa si u magnovenju trajnom
pa pišeš li ga pišeš
oš po zidovima, oš po salvetama, oš
po ubrusima, vezeš oslabljelom i drhtavom ručicom ( s vidljivim venama i stanjenom kožom ko ćat)

snažne stihove

i sve lijepo shebeš
i baš te briga
boluješ svoju bol i nikad
ti nije dosadno

( s virusom)

velikih boginja:)

na miline škrto, na grubost sviknuto
žene s kamena sa srcem od svile, dragi mrno

dobar si ti lik, predmnijevam
samo mi ponekad ideš na nerv
onako, poštenski