Kradljivac pisama

Jesenji je dan, dragi. Ne traži danas od mene šutljivu ljepotu i funkcionalnost, koje bi odgovarale tvom isfiltriranom muškom osjećaju za praktično, uravnoteženo, civilizirano, ured(ov)no. Znam da bih takva savršeno pristajala uz tvoju plavu kravatu i predivno izglačanu košulju, ali danas je dan za uspostavljanje ravnoteže na vagi našeg dogovorenog "mi". Znam da ova nenajavljena predstava, za koju nisi kupio ni dobio kartu, u tebi izaziva ludu ljubomoru, no bez ovog performansa zaboravio bi da si zaljubljen u biće moćnije od tebe. Tvoja tezulja na vagi prevagnula bi i izgubio bi se naš tako dragocjeni "mi"...jer, u suštoj demonstraciji sile mišića ti bi mene ubio jednim udarcem i ja to nikada ne zaboravljam a u suštoj demonstraciji sile mudrosti ja bih tebe ostavila bez riječi, pokorenog, jednako mrtva, što ti često zaboraviš. Ovako, dok u namjeri očuvanja ravnoteže našeg predragocjenog "mi", slušaš kako jednostavno, nadmoćno i lako rješavam situaciju, koja je tebi zadavala muke, znam da ću, iako preko tvoje divlje, gorke ljubomore, od tebe dobiti slatki poljubac priznanja. Jer, kao što ti u meni uvijek izazivaš divljenje, dok paradiraš ispred mene sav tako predivan, snažan i lijep, lijepo je biti žena muškarca, koji se zna diviti mudrosti Žene...dok naše dogovoreno "mi" i dalje postoji grijano na vatri koja se svakodnevno spontano događa...


Jesenji je dan, draga. Ne traži danas od mene šutljivu snagu i funkcionalnost, koje bi odgovarale tvom isfiltriranom ženskom osjećaju za lijepo, produhovljeno, ljubavno i emotivno ispunjeno. Znam da bih takav savršeno pristajao uz tvoju mamu i susjede, ali danas je dan za uspostavljanje ravnoteže na vagi našeg dogovorenog "mi". Znam da ova nenajavljena predstava, za koju nisi kupila ni dobila kartu, u tebi izaziva ludu ljutnju, no bez ovog performansa zaboravila bi da si zaljubljena u biće, koje te čini neusamljenom. Tvoja tezulja na vagi prevagnula bi i izgubio bi se naš tako dragocjeni "mi"...jer, u suštoj demonstraciji sile mišića ja bih tebe ubio jednim udarcem i ja to nikada ne zaboravljam a u suštoj demonstraciji sile mudrosti ti bi mene ostavila bez riječi, pokorenog, jednako mrtva, što ti često zaboraviš. Ovako, dok u namjeri očuvanja ravnoteže našeg predragocjenog "mi", slušam kako kompliciraš jednostavnu situaciju i zadaješ mi muke, znam da, iako preko tvoje divlje ljutnje dok jednostavno, usred razgovora izlazim iz stana, zalupivši glasno vratima, od tebe dobivam priznanje tvojim čežnjivim osluškivanjem mog povratka. Jer, kao što ti u meni uvijek izazivaš divljenje, dok paradiraš ispred mene sva tako predivna, slatka i lijepa, lijepo je biti muškarac ženi, koja se zna diviti prisutnosti Muškarca...dok naše dogovoreno "mi" i dalje postoji grijano na vatri koja se svakodnevno spontano događa...