Mic, mic...

...danas sam posjetila tetu u staračkom domu...nije loše samo po sebi, tamo ima lijepih stanića s krasnim teresama, znam, jer je teta imala takav, kad je živjela s mužem, prije koju godinu...onda je on umro, pa su je isti dan preselili u sobu, a onda odjednom, bez da se složila i to su joj uzeli i stavili je u stacionar, što je bolnica...jer stanarima stacionara mijenjaju pelene-čak i onima koji bi mogli do wc-a sami...ostala sam u šoku, jer ležeći u krevetu, nakon par dana, niti ne možeš više hodati...a teti je bistar mozak i svjesna je, da joj je to zadnje odredište i da nema preseljenja nigdje, nego na groblje...tužna sam i znam da nas to više manje sve čeka...nekog prije (mene), a nekog kasnije (većinu vas)

e moja jusi-j..tek tu po bolnicama, staračkim domovima i stacionarima zazvoni realnost, ogoljenost neempatičnost..u jednom trenu počinjemo smetat..i bacaju nas u kontejner..:)

Jel' još živa?

Zato čovjek dok još ima snage (u pedesetim godinama) treba napustit dom i otići od kuće. Dal' u šumu, pećinu, pustinju i pripremat se za dostojanstvenu smrt. Ko magarac.

Da, ziva je, jer sam je danas posjetila, ali ne znam hocu li je vise vidjeti zivu...to mi je mamina sestra...vise nema nikoga, onda sam ja na redu, kao sto sam negdje vec napisala, ali dobro ce biti ako ide tim redosljedom...

Mislim da mi je sada vrijeme da si rezerviram mjeste, kada sazrijem za to, taman ce mi odobriti...ali ne vjerujem da cu biti tu, vjerovatno cu biti u Americi, kod kceri ili, blizu kceri...ali, tko zna, nadam se da imam jos vremena

Duus, daaj...

Neki dan sam bila na groblju, danas u starackom domu, sve mi se zgusnulo, ali bas i nemam previse vremena za filozofiju sa starim ljudima...

Marta, nije da ja ne mislim da cu jos imati jebackog vremena...nije to, ali na takvim mjestima se suocis sa istinom

To nije loše.Ukaže ti na ono kaj još stigneš poštelati.

dobro je spoznati ju..i ne ljutiti se zbog nje..:)

za stare ljude nigdje nije ljepo sa njima se postupa kao sa stvarima a po bolnicama su im živi leševi na kojima se studenti uće i ne obaziru se na bol koju zadaju tom pacijentu hoću reći tom starom ćovjeku. I nedaju mu umrijeti tako da se mogu što duže vježbati na njemu. Govorim to iz iskustva ali nitko neće da povjeruje u to ili su svi nezainteresirani za patnje tih stari ljudi po domovima i isto tako po
bolnicama.