Mic, mic...

....danas sam se pocastila setnjom ulicom mojeg djetinjstva, gdje nisam bila jako, jako dugo, povodom rodjendanaa od prije dva dana.

Prosetala sam ulicom u kojoj sam odrasla, kojom sam svakodnevno isla u skolu osam godina.
Na kojoj sam se igrala. Koju sam poznavala jako dobro, svaku livadu, svako drvo, svaku kucu i svaku obitelj koja je stanovala u njoj.

Mnoge kuce i ograde su ostale netaknute, samo zapustenije, nego su mi ostale u sjecanju, ograda 'velike livade', tako smo ju zvali, gdje smo se igrali od jutra. do sutra, gdje je sada vec desetljecima naselje, ograda je ista, ali su vrata koja vode na preostali dio livade, zapustena, zarasla...a sve na desetak minuta od Trga...sjecam se umjetnickih ateljea, umjetničke kolonije u kojima su radili, nasi najpozatiji slikari i kipari svih vremena, kao Vasilije Jordan, Branko Ruzic i ostali. Sjecam se, Mirko Rački je uvijek imao neku jako mladu pratilju, ne znam u kojoj ulozi, a kako je on bio dugovjecan, pratilje su se izmjenjivale, iako moram priznati, jednu istu smo vidjali jako dugo. To su im bili ne samo ateljei, nego i stanovi, a igrali smo se s njihovom djecom medju poznatim umjetnickim djelima, koja nam tada i nisu djelovala impresivno. A djeca su danas kao i ja, sredovjecni ljudi.

Hodajuci tom mojom ulicom s gornje strane, s lijeve strane, vidim zgradu nekadasnjeg Jadran filma, s druge strane Medicinski fakultet, gdje smo se suljali oko mrtvacnice, gledajuc mrtvace kroz neki prozorcic. Ja sam se klela da sam ih vidjela, a u stvari nisam vidjela nista. Jadran film, gdje smo hrlili statirati u jednom kultnom jugoslavenskom djecjem filmu, ne mogu mu se sjetiti naslova, u zavrsnoj sceni. Samo se sjecam da smo bili jako uzbudjeni. Ja sam bila jako uzbuđena i ujedno i jako razočarana, kada sam napokon vidjela scenu filma, gdje smo svi bili pod maskama...ništa od filma, niti mene

Pa onda Sjemeniste, tamo su decki igrali nogomet.
Tko zna, tko stanuje u svim tim starim kucama moje mladosti?
Gledam jednu ogradu, prastara, nakrivila se teska, samo sto ne dodiruje tlo, ali se jos uvijek drzi. Je li to zbog toga, sto su se nekada stvari radile puno kvalitetnije ili nesto drugo, mozda je to neka fosil ograda?

Dolazim pomalo do dugacke ulice, duge, duge, dosadne, koja stize od Vlaske prema sjeveru, sasvim ista, kao prije skoro pola stoljeca, a vjerovatno i duze, znala bih ju sanjati u proslim desetljecima, a evo je sada, tu je, kao da je sve bilo jucer, samo sada mi je nekako malo tuznije...a sjecam se te dosadne ceste, to mi je bio put, kojim sam hodala s deckima, jer nikoga nije bilo na toj dugoj cesti i mogli smo se ljubiti neizmjerno, sve do moje kuce...tamo mi je jedan, prvi put 'slucajno' dotaknuo grudi...tocno se sjecam tko je to bio
Sve mi je to danas malo tuzno, jer se vracam s Mirogoja, gdje sam polozila cvijece i svijece na grob mami i tati i pomislila, eto, sad je moj red, mozda ne brzo, ali po redu, to cu biti ja...:)))))

Tipkaš o Šalati i Voćarskoj ulici?

Da

Danas je izgleda dan za groblja,,i ja danas bila na jednom,
al nisu me obišle te misli,..već kako ih dugo nema,a ne čini se tako.
Ne žuri ( s mislima)...ima vremena ;)

Poznajes?

I ja sam, na neki način, odrasla u tom kvartu... : ))
Bakin brat i šogorica su imali stan tamo.

Sretnice! Zbog onog neizmjernog ljubljenja :-))))

Juci M,lijepo je sjetiti se prošlih vremena kad nismo bili opterečeni glupostima
koje su danas sastavni dio života**

e moja đusika, smrt ne pita za pravila..odlazimo bez reda

Vega, ti znas koja je to ulica, to je bilo famozno, svakih 5 metara ljubakanje...sad si mislim, boze, kako je to bilo dosadno...a onda je bilo tako uzbudljivo :))))

Znam, znam... a i ti znaš kako izgleda moja ulica i zašto sam, sirota, sve svoje nježnosti morala ostaviti iza ugla :-((

IG, onda znas...jedino ne znas povijest, jer sam ja stara ko biblija, haha

Trazimte, do sad se postovao redosljed, nadam se da ce tako i ostati :))))

Da vega, ali ti si imala vise uglova:)))))

Od starijih se uči... : D
Vončinina mi nikad nije sjela, nikad kraja hodanju, ako si sam... : ))

Vocinina se danas najbolje vozi, jer najkrace traje...ali je nekada bila dobra i pjehe

Ona je bila dobra jedino zimi...koji lijep spust na sanjkama i skijama... : D
Najbolje se danas vozi, yap... : ))

IGI, bilo je i drugih spustova u blizini, glave su se razbijale...a svi smo se poznavali

Dobro kažeš Juci M,da smose više poznavali i družili
a sad to radimo virtualno,baš bez veze gle slučajnosti jedna ženo ovdje
je moja bivša školska kolegica i susjeda bivša tu se nađosmo slučajno nakon 20g

Ne daj boze da ovdje nadjem bivse, pa jedva sam ih se rijesila:)))))

ja se sjecam Papagaja... kultno mjesto...
a malo gore lijevo imam svoju ulicu...po precima...:)))

hi hi ..bivsi mi se sad cine manje zlo..od ponekih ovdje... .: 666

Kaj nije Papagaj bio na Ribnjaku?
Ili sam nekaj zaboravila već... :))
Kak se zval taj birc, izgorio je prije 2-3 godine.