Portret u plavom

istinski užitak u stvaralaštvu
svom ili tuđem
sreća da postoje ljudi iz paralelnih stvarnosti
utjeha
kum- po ne znam koji put
svaka scena savršena, glazba, likovi, priča
najpoetskije nasilje na filmu
strast, ljubav, izdaja

"slomio si mi srce, fredo"
( jedino "tvoj" to i može)

bliskost boli
rizik življenja otvorenih čula i bez kože

scena kad fanucci ispija kavu, srkom moćnika s podignutim malim prstom iz majmanje šalice na svijetu

scena iz br 1. kad se lijepa apolonija spotakne na sicilijanskom kamenu u štiklama u kojima ne zna hodati

nakrivljena glava vita corleona na isti način i kod marlona i ala. isto.

i tako...

ljepota svugdje oko mene

bolna za gledati

vrijedi, ipak vrijedi

nije sinestezija shizofrenija, nikad bila niti će ikad biti

samo vidjeti kad se gleda
znati
prepo-znati

pledoaje za meta-fiziku,
ipak
i na kraju.