Mic, mic...

Bila sam nervozna na putu prema rimskom aerodromu Fiumicino, tim vise, sto smo u zadnjem dijelu vozila imali dva kaveza: Ayrton i Tena...
svi su dokumenti za njih bili spremni, dokumenata jedno 20 cm u visinu, vise nego za nas, kceri i muza i mene...srce mi se cijepalo kada smo zivotinjice ostavili u cargu aviona, ukrcali su u tamnu utrobu aviona, samo sam cula njegovo mijaukanje i njezino uplaseno lajanje...i to je zamrlo, i vise nije bilo povratka...do Hong Konga se nisu smjeli vaditi iz aviona, inace ce imati 6 mjeseci karantene...a to nisam mogla zamisliti...
...isli smo zivjeti neki drugi, tj. neki treci ili cetvrti zivot...ne znam vise koji, u Hong Kong...ipak je to nesto novo, nesto drugacije i ovo je moj prvi interkontinentalni let...

...nadam se da ce sve super proci, nije valjda da avioni padaju na prvom letu, ne nemoguce, haha...smjesteni smo u First class najsigurnije azijske avio-kompanije...fiiino, ogrooomna sjedala, mozes leci, televizija, neke dekice, de luxe, muzikica, miris luksuza, zvuk motora, siroko, veliko, novo, drugacije, nakon svih onih economy class, koji izgledaju kao voznja trorazrednim autobusom...
...ali ne ovdje...
...stjuardesa, prekrasna indijka obilazi vrijedno oko nas malobrojnih, izmjenjujuci se s dobroizgledajucim stjuardom, vec smo ponudjeni sampanjcem, sokovima, a jos se nismo niti svezali...

...ajde, vec mi je dosta tog cekanja, napokon...take off...ali nece to tako brzo, Fiumicino je poznati aerodrom, gdje se kasni...kao uostalom i sve u Italiji, lako cemo...pomalo kao i kod nas...
...napokon nas red za take off...spremna sam, hvatam se za naslon, zatvaram oci i prepustam se sudbini...avion rula, rula, rula, rula, rula, rula.....i tako 4 sata po aerodromu Fiumicino
...nastavak slijedi...
...e, takve sam ja srece, kada ja putujem, avion se pokvari, ali dobro je da se pokvario na zemlji, jel tak...i smjestili su nas u Sheraton Golf Hotelu...stvarno nesto posebno...ali kako sam mogla uzivati u svoj toj raskosi, kada sam znala, da su tamo u nekoj crnoj utrobi aviona moji dragi Tenica i Ayrtonic, sami, bez hrane i vode, prestraseni, bez igdje ikoga, a ja ne znam sta ce biti...
Nastavak slijedi u iducem broju....

Iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii????? Prekine ti, a dio je nastavak? ;-)

EJ MAMICE TI SI MI PJEVIŠE OSJEČAJNA,,,,,KAK SE NIKO NE BJINE KAJ SAM JA ŽEDAN.........

Bit ce nastavka, samo ne danas, treba mi dugo vremena dok to napisem....

Kjele, kad si ti zedan, ti si popijes, jel tak?

Ok :-)

Ima tu svasta za pisati, mozda sam trebala kad se dogadjalo, ali nisam...jel ti znas da su kinezi nekad plasili djecu s bijelim ljudima, ako ne budu dobri,. da ce im doci zapadnjak...bas kao mi s vjesticama...zato su nas jadna kineska djeca gledala zaprepasteno...haha

Uffff, sva je sreća što znam da su živi stigli, inače bi mi sad ti bila kriva za visok tlak!

Bez brige vega, i ja imam visok tlak, sad bar znam zasto....