Portret u plavom

Sjednite, molim! Ne možete, dobro, dobro, možete trčkarati, ali samo ovaj put.

Naime, histerija i nije tako strašna. I laik može proguglati i vidjeti da je to neuroza. No, iz neuroze se može u psihozu ako se ne suočite s poremećajem. Vjerujte mi, stručnjakinja sam, ne treba mi Google. Hahaha, oprostite mi na ovom smjehuljku, ali smijeh je zdrav. Samosmijeh je najbolji. Vidite, ja se uvijek od srca nasmijem konotacijama oko moga imena i moje titule. Hehehe! Eto, vidite. I vi ste se nasmijali. Ma, nemojte odmah pisati komentar. Ajd, dobro, ne možete se suzdržati. Dr Olja, kao gola bolja…Nije loše, nije, hahahaha. Ali, shvaćate da je tu problem. Ne možete se suzdržati, primiriti, sabrati. ( Hm, da možete, ne bi bili kod mene, znam, znam).

Ovako:

Pokušajte se susresti sa sobom. Nemojte stalno držati glavu na prozoru, sjediti na balkonu po cijele dane i gledati što susjedi rade. Ono sa čašom na zidu također odbacite. Razbijte sve čaše ako treba. Bitno je da zdravlje ne trpi. Čaše kupite, ali plastične.
I što vas briga tko s kim, kada, kako, koliko će dugo i da li će. Jel baš morate o svima sve znati. Ono s krpama s balkona iz susjedne zgrade. Ne čitajte s tuđih krpa. Velite, zanima vas filozofija, Šopenhauer i Kant bili na krpama. Aha, ne oni, nego njihove misli.

Gledajte, ima nešto od papira, dvije tvrde stranice i unutra puno tanjih, na njima se pišu slova, misli, knjiga se zove, uzmete i čitate. Opustite se i samo čitate i razmišljate.
A to što vam dođe nakon svake misli da na marginu načrčkate svoje primjedbe, asocijacije ili čak nazovete autora. Eee, teško ćete to izvesti. Mnogi od njih su već na nebu. A, vi bi njima preko satelita, ha? Ajd, dobro raspitat ću se, možete li im na nebu ostaviti kakav komentar. Velite, ne možete bez toga.

Dobro, do sljedećeg susreta, pokušat ćemo bihevijoralno. ( ajme, da me klein čuje).

Pokušajte ne pisati po zidovima prvu koja vam padne napamet. Nemojte kad vidite ženu od sto kila, dreknut joj u facu: Debela si! Kad vam nešto u novinam smeta, nemojte odmah zvati urednika, novinara, predsjednika. Nabit ćete si račun. I kad neko plače, ako baš ne možete, nasmijte se, ali tiho i stavite dlan na usta.

Na večer, lezite u kadu ( s vodom), nemojte ko prošli put na suho, gledajte u vodu i šutite, šutite. Ako ne ide, pišite na vodi. Manja je šteta.

Do sljedećeg susreta!

Je, je, 500, 00 kuna.

Puno vam je!

Hoćete komentar u knjigu žalbe!

Ajte, ajte, slobodno!

Amne komentara:

Psmater,nfffislktnbv, psmtr, vtfkshit, hbbbbnimmmmmmmmmmmm, baj!