zanimljive priče

Živimo dan po dan, ali recite možete li izdvojiti neki događaj ili trenutak koji ste zapamtili,a dogodio se jučer ili danas?? Možda ćete i moći izdvojiti neki događaj koji se dogodio,ali da vas isto to pitam za mjesec dana mislim da se nebiste sjetili... Istina je da naš život obilježavaju trenuci koji su nam oduzeli dah,kao što naslov kaže. Iako živimo dan po dan, mislim da ipak živimo u tim trenucima koji su nam oduzeli dah i nas same... primjerice, kad nekoga jednom zavoliš teško ga je zaboraviti i sjećaš se svih trenutaka koji su se desili sa tobom osobom kao da su bili jučer,a možda su bili odavno... ali mi ih pamtimo i uvijek volimo prepričavati drugima te trenutke. Zašto?? baš zato jer su nam oduzeli dah... jer su naš život učinili vrijednim življenja.nevjerojatno je koliko nam neki proživljeni trenuci u životu znače. I vi volite nekoga i živite za trenutke koji su se desili... i živite za trenutke koji će se ponovo desiti. Živite za osobu koja će jednom doći i učiniti isto što i osoba prije nje,oduzeti vam dah. I opet ćete živjeti za trenutke. ili za trenutak. Isto tako događaju nam se stvari koje bole i trenuci koji su nam oduzeli dah,ali u negativnom smislu. I to je život,samo s druge strane. I opet živimo u tom jednom trenutku duže vrijeme,jer ga je preteško zaboraviti. Istovremeno živimo u više trenutaka koji su nas slomili,usrećili,borimo se da zaboravimo,i dugo zaglibimo tamo... ali i to je u redu, ponekad treba vremena da se zaboravi. ali isto tako potrebno je upaliti svijeću nade.

"Bolje i jednu svijeću zapaliti,nego proklinjati mrak"

baš je fora zaglibiti :)

ih, još veća fora iskobeljati se iz

znači. uopće nije fora ne uglibiti se.

to ionako ne možemo izbjeći
kad tad nas dočeka neki glib

Kod mene je toliko svijeća da spavam s protupožarnim aparatom :)

sad mi dođe baciti jaknu preko love, a prije gliba :)

llijepo..dodirnulo me...prava istina..život je svaki trnutak sada....imam još no nešto sam zašterkala..inače obožavam svijeće-svjećice i svjećnjake i uvijek mi gori svjećica no nikad nisam razmišljala zašto da mi gore...jednostavno mi godi to treperenje veselo i smireno istovremeno..... puno sreće nepoznatom ..