O malim i velikim stvarima

Prvi praktiučni savjet, namijenjen samome sebi - ne započinji pisati pospan. Iako, posljedice i nisu baš nepopravljive. Samo se treba vratiti i pronaći način kako popraviti gramatičke greške koje si napisao u naslovu bloga. Neke stvari, koje napravimo ili ne napravimo, imaju dalekosežnije posljedice. Ili ih mogu imati. A za sve je kriv nedostatak papirića u onom uređaju koji vam daje broj. T-mobile centar, ispred mene samo jedan čovjek u redu. Stiskam uređaj, papirić ne izlazi. Stajem iza žute linije. Bez papirića s brojem, naravno. Dvije minute kasnije dolazi moj red. E da ne bi! Frajeer koji je došao iza mene, ponosno me pretiče sa papirićem čiji je broj istovjetan onome ne displeju iznad šaltera. Oprostite gospodine, kuda ćete? - pristojno sam upitao. Frajer mi bez riječi pokazuje papirić. Znam da je vaš broj na redu, ali i vi ste vidjeli da sam došao prije vas - još jednom pristojno branim svoje pravo na plaćanje (opet) previsokog računa za mob. Ovaj i dalje, sa ciničnim smješkom na licu, pokušava proći pored mene mrmljajući nešto u stilu ko ti je kriv što nisi dobio svoj papirić s brojem. Trenutna reakcija! Potpuno mirnim glasom, ali i potpuno odlučan da svoje riječi sprovedem u djelo izgovaram - Napravi još jedan korak i bit će ti zadnji u životu. Ili sam možda mislio da sam to izgovorio mirnim i normalnim glasom jer je odjedanput nastupio tajac u cijelom T-mobile centru. Prema meni kreće zaštitar. I staje! Jer sam se obratio i njemu - To o zadnjem koraku u životu se odnosi i na tebe. Apsurdne li situacije. Ako se netko od njih pomakne, morat ću napraviti to što mi se vrti u glavi. U najmanju ruku ne gine mi prijava za remećenje mira i novčana kazna. A postoje i puno gori scenariji...nanošenje teških fizičkih ozljeda, kaznena prijava...Bože sveti, treba li mi sve ovo? Zar nisam mogao pustiti kretena, svjesnog da se gura, i svoj račun platiti dvije minute kasnije. Pravo ili pravda, staro pitanje. Lik ima broj, tehnički je on na redu, ali i on i ja znamo što on hoće napraviti. Lik je jednostavno nasilnik, navikao je tako. Iskoristiti svaku priliku za uzeti ono što mu i ne pripada. Ali ovaj put je stao. Iza fasade samouvjerenosti i bahatosti, provirio je strah. Okrećem mu leđa i mirno plaćam svoj račun. Službenica, potpuno blijeda, pita jesam li baš morao od buhe napraviti slona. Ja se ne pitam. Znam da drugačije ne mogu. Da sam ga pustio ispred sebe, potisnuo bi osjećaj koji me u tom trenutku preplavio. Da sam ga pustio ispred sebe, nakon toga bi se osjećao frustrirano. Neki bi to napravili bez razmišljanja, a takav ih postupak ne bi "oštetio". Rekli bi ma pusti budalu, pa u miru, nakon njega, platili svoj račun, smješkajući se. Čija je reakcija pravilnija? Smijemo li braniti svoja prava, čak i u ovako banalnim situacijama, bez obzira na moguće posljedice ili se trebamo ponašati "razumno", civilizirano? Svakome po vlastitom izboru, onom koji vas neće učiniti nesretnim. I vjera i moderne teorije o spoznaji samoga sebe uče nas kako treba "okrenuti drugi obraz". I svećenik i psihijatar i psiholog reći će kako je ljutnja loš osjećaj, kako šteti...A prirodno se naljutiti. Taj osjećaj treba potisnuti onda kada smo svjesni kako nam to potiskivanje neće izazvati ljutnju na same sebe jer nismo postupili onako kako smo htjeli. Morali. Dijete kojega zlostavljaju roditelji definitivno ne može ništa napraviti po tom slučaju. Njegovu će ljutnju, nažalost morati liječiti stručnjaci. Ili će je on sam liječiti, zlostavljajući vlastitu djecu, partnera...Ukoliko imamo izbor, moramo postupiti prema onome što jesmo, što osjećamo...Griješim li...ne znam. Apsolutna istina ionako ne postoji.

nažalost, puno puta radimo na svoju štetu..pa se poslije "grizemo "zašto smo nekoga pustili, zašto mu nismo rekli ovo ili ono...najbitnije je od starta učiti djecu da su sve emocije normalne..ponekad bijes, tuga..i da to treba izbaciti iz sebe a ne pretvarati ih u tom momentu u pozitivne emocije da bi se svidjeli roditeljima..jer danas, sutra to je put ka psihoterapeutu...

Ponekad treba izbaciti očnjak...

..k vrapcu...jel bi stvarno išao do kraja?

Otišao bi do kraja...sigurno. Imao sam 14 godina kada je na igralište, gdje sam s frendovima igrao košarku, došao lokalni kriminalac i htio nam uzeti loptu. Frajer je imao 21-22 godine, boksač, taman izašao iz zatvora. Pričekao sam da uzme loptu, okrene mi leđa, a onda sam skočio na njega. Da me nisu skinuli s njega, stvarno bi otišao do kraja...

bravo...ucinila bi isto,bez obzira sto sam zensko

Ovisi, treba procijeniti situaciju kada je protivnik jači ili slabiji... Osobno, ne hoda mi se okolo sva u modricama, da me neka budala nalema samo zbog reda u trgovini... Uredno postoji izreka : "Prvo stoka, ondak kauboji"... Guraj se, brate, ako ti život o tome ovisi... Smiješ i na Mirogoj požuriti, što se mene tiče...

trebamo se znati zauzeti za sebe...znati postaviti svoje granice i boriti se za njih...

vrlo slična situacija, atmosfera.. pljunuta, ista... skoro pa retoričko pitanje o ispravnosti postupka, prisutno... da li si već pisao o nekoj tuči u mcdonaldsu, dok ti je klinac bio prisutan??

The_Other ...naravno,linija manjeg otpora...zato i je u hrv tako,jaci,bahatiji,bezobrazniji i nadmocniji pobjedjuju

lose mi dodje kad tak sto procitam....i treba vas gaziti...

Oduvijek me mučilo pitanje zašto je 6 milijuna Židova onako tiho otišlo u smrt...a još me više mučilo pitanje što bi se dogodilo da je na njihovom mjestu bilo 6 milijuna Hrvata. Bi li mi usput "pojeli" i pse čuvare i stražare i tornjeve i par kilometara bodljikave žice?

Taninana, čovjek nauči birati svoje bitke... :)

http://www.youtube.com/watch?v=Ips4Q9jZexI :))

Curi jutros od 4-5, rešilo nebo da potopi svet...

balašević connecting people ;)...i miri ih ;)

jbt! Iskrica dobila i svog terminatora! Ajme, ne smijem pomislit ovom pregorit ručak!

Pošto je priča tako napeta....pa što bi znaćilo "ići do kraja"?:-)

Hahaha...pregoriš li mi ručak jednom, vodim te u restoran. Pregoriš li mi drugi put, reći ću ti da si napraviš sendvič, a ja odoh sam u restoran. Napraviš li to i treći put, dobiješ izgon iz te prostorije, ja preuzimam kuhanje, ali ti voziš auto kod mehaničara i pomažeš vodiinstalateru kad se zaštopa odvod u kupaoni ;)

Pravi gospodin:-) Kužim! Onaj koji bi ubio što su ga preskočili to je neki drugi.Ne pričaš u prvom licu. Neki teško pale, sorry.

Eh da...teško je povući granicu između situacija kad treba reagirati, a kada se povući. Onaj koji prebije ženu koja mu je pregorila ručak, čak i digne glas na nju...isti taj će uvijek ustuknuti kada mu se na put postavi netko jači...ili čak netko za kojeg uopće pomisli da će muu pružiti otpor...nasilnici nikad ne idu na "tvrdo"...

Ali bi za tvoju priču rekla kako je istina da ima svugdje puno potisnute agresije. I ona se najčešće isprazni na banalnim mjestima. Svi smo bili svjedocima vredjanja službenica iza šaltera, arogantnog prigovaranja učitečljici koja u jednom trenu nije dovoljno uvažila naše malo zlato, grubog tjeranja prosjaka itd. it. Zato ..stati ili otići? Ma otići sa šljivom na oku. Ili stati i dobit šljivu na oku.

katastrofa.

5 banki, i još uvijek(samopopljuvana)- ostajem.

Zar i tebe izvredjao neki u lajnu za struju? Nema više poštovanja prema starima. Ma di ćeš vani neboga, plaćaj preko interneta.

:D jok. Porezna uprava i upad, preko reda... stvar je krenula, od moje posvemašnje frapiranosti đonizmom, dotične gospodje... do finala... neočekivanim napadom Glasom Istre, od anonimnog mirnog lika, sa kraja klupe... brži, štaš...:D

Ajme lipe ženske a zbrke u glavi! Nešto je htjela napisati, možda u vezi premlačivanja preskakača, ali nije uspjela......štas , stresna vremena.....

Inače lično i personalno, ova mi je priča super. Pročitala s punim guštom!!

:D.. jušto. ovo o stresu.

Hahaha...upravo sam skužio kako postoje opcije brisanja komentara ili onemogućavanja komentara nekim korisnicima. Mogu biti sam svoj moderator. I zato žemske moje, pazite što pišete ;)

Nije kriv nedostatak papirića, niti ikakav vanjski utjecaj, neko tjeranje "vlastite" pravde.
Čovjek vidi svoj broj na displeju i u skladu s tim se i ponaša. Deplasirano je govoriti tko ima pravo.
Krenuti u obračun do kraja s potpunim strancem "oko papirića" ... mogu shvatiti jedino ovaj post ko' vapaj za pomoć.
Tvoje ponašanje nije odraz neke "macho" snage, već slabosti. Kad bi svi tako bili osjetljivi i podložni vanjskim utjecajima, gdje bi nam bio kraj. Najlakše od svega je ispoljiti agresivnost i ponašati se tako.
Proglašavati čovjeka nasilnikom jer je krenuo prema šalteru kad se pojavio njegov broj ... papir i ekran trpe sve.
Pravi agresivci vole zamjenjivati teze, ništa novo.
Ono što je zaista tužno jest, nakon ratova i svih pizdarija na planeti, ljudi misle da je takvo ponašanje legitimno, tjeranje "vlastite" pravde ili interesa na uštrb drugih.
Kad govoriš o bahatosti misliš u stvari na sebe.
Meni koji sam kao zaštitar i bodyguard proveo dobar period svog života, i imao posla sa problematičnima, zaista nije jasno ... koje vas frustracije gone na takva djela?
Objasni, bio bi zahvalan.

MrCmok....u potpunosti uvažavam različita mišljenja. Ja ne kažem nikome što je trebao napraviti, niti veličam svoju hrabrost...poanta je u drugim stvarima...ostati ili otići...kontaš? Ili si jednosmjeran?

Besmjeran hehe Kod mene nema ni gore, dole ...itd.
Hvala za dodatni info ;)

nisam pročitala sve komentare, pa isprika ako se ponavljam.
ovak:
pravila postoje, kaj ne? dođeš, pritisneš gumbek, izleti ti papirek s nekakvim brojčekom, brojiš muhe u letu dok ne dođeš na red i skoro gotova priča. tak nekak ide.
ali..
onad se pojavi nekakav padobranac koji se pravi grbav jer, recimo nije napravio sve kaj rade i ostali ili je, recimo zaboravio. i tko je u pravu? onaj prvi ili ovaj drugi?

znaš kaj, da si meni tak milozvučnim glasućem uputio prijekor, taman da sam te htjela pustiti preko službenog reda, nema šanse. čak se ne bi trebal ni pjeniti, pa da zaštitar reagira. sama bih ga pozvala :)
štoćereć, za sve treba imati mjeru, pa i kad jesmo i kad nismo u pravu. ali lako je biti i bahat i bezobrazan. često puta je to kontraproduktivno :)