Mic, mic...

Kako je krasna jesen u Michiganu.
Ostala godisnja doba tako-tako, ali jesen...ili sam to samo ja?
Kada javorovo drvece (Kanada je vrlo blizu) pocne mijenjati boju lisca iz zelene u zutu, pa ona iz zute u narancastu i iz nje u krvavo crvenu i kad je najljepse, otpadnu...javorovi u mojoj ulici su razlicitih vrsta, nekima se zeleno lise zadrzi dugo, kad je drugo drvece vec sasvim golo i lisce pocisceno...ja cekam moje, koje ce otpasti zadnje i onda brzo, brzo skupljam i guram na cestu u tonama u brdima, toliko lisca na gomili nikada nisam vidjela u zivotu, jer tamosnja 'cistoca' dolazi pokupiti lisce, koje smo gurnuli na cestu...

Je li to miris, boja ili nesto trece, podsjeca me na moju kucicu u Vukomerickim goricama...pozelim zapaliti vatru i cuti krckanje peci u hladna jesenska jutra, pristaviti dzezvu za rano jutarnju kavu...mozda poslije ici skupljati kestene, pa onda ih peci...ti mirisi ce ostati samnom, dok sam ziva, ma gdje da odem....tko zna sta radi moja mala kucica, bez struje i vode, i tko zna, ima li jos krov...ali, ovo je moja stvarnost

Jesen pred mojom kužom nije tako lijepa jer imam vražje stablo Maclure pa cijeli mjesec moram skupljati plodove i bacati ih da se ne skupljaju mušice. Osim toga moram stalno odgovarati dosadnim prolaznicma koji me stalno zapitkuju koje je to stablo.

Ufff, mogu misliti kak je šareno u Michiganu... ali nisu ni zagorski bregi baš monotoni :-))

S nasim bregima se nista ne da usporediti, jer ovdje je sve ravno, ravno, kamo se god okrenes, ali je ipak krasno, jer je tu od drveca 99% javor, koji mijenja boju u jesen...ljudi idu u UP-ju-pi (Upper Peninsula), gornji dio Michigena, samo radi gledanja krvavo crvenog lisca...ma nema sta, jesen je najljepse godisnje doba

joj ja ovo citam od pocetka do kraja i odmah sam imala miris pecenih kestena i kukuruza u nosicama i zelju da doletim do tebe ;-)

http://www.youtube.com/watch?v=nDdDU2Kf8sI

Iskra, krasno...al nije zdravo za moju nostalgiju...kao sol na ranu...