Moj mali Blog

Nedelja je i ja sjedim pred svojom kantom, smišljajući kako da se oslobodim boli u nogama, ali ljudi moji, koliko ekipa zna biti naporna, to je nešto nenormalno... Pa ja nikad nisam shvaćao da je moguće, da se pet osoba ne mogu dogovoriti kuda će u subotu navečer izaći van... Pa koliko čovjeku može biti teško otrpiti tri sata muzike, koju možda ne sluša, u usporedbi sa pješačenjem preko pola zg...
Ok, vjerovatno vam nije jasno  o čemu ja ovdje pričam, pa dav am predočim... Subota navečer,  ja sav sretan što idem van, malo u život (petak je bio koma, zapio lovu s frendom koji je izasao iz zatvora)...
      I tako dolazim na kvart, pun pogodak, frend i frendica zovu na pljugu, nema beda... Vraćam se svojoj ekipi, oni naravno cugaju, praznimo zadnje čaše, i već padaju prigovori, pa kud mi idemo van, ja neću s njim... ona neće samnom... deru se i razbijaju, a tek je pola 11, he, a mislim vidi ti ekipe...
    Ok, smirili smo se... ulazimo u tramvaj, u tramvaju ok, zajebancija i sve silazimo na trg, i kud sad?!? Idemo  u Papayu, ne bi islo, frendu je gore, kao bivsa... Ok, mozda u neku pivnicu, još nešto popiti, taj je prijedlog, dosta dobro pobio frend svojim riganjem i grljenjem rasvjete, kao da mu je najbliži rod...
   Ok, pa di ćemo... Ja bi....on bi, ne svi ne, ja ne ona ne, hoćete, NEĆEMO... Tako je odprilike izgledao odgovor na to pitanje... Ok, meni je pasalo bilo sta, pa smo se odlučili malo prošvrljati do frenda u nzg. Dođemo tamo, u bircu lom, murija, bljak, 5 min.. I to je to... Dobro, njegovi frendovi imaju "dobar" prijedlog, idemu u neki jnihov lokalni birc (sa narodnjacima), ajde reko, bilo sta, svejedno samo idemo... Uđoh, vidjeh, odoh... Ekipa je birc otvorila neklegalno, jer imaju dopušteno radno vrijeme da 11, i naravno, opet naši dobri prijatelji štrumfovi kvare igru...
   Ok, idemo u Otv... sad je već 2 sata, malo da i ja pokažem glupu stranu ljudskog roda, sad ja neću, ionako sam svaki petak tamo... Ok, idemo u Papayu... Na putu smo svratili u Sokol, u koji iz ko zna kojih razloga, nismo usli, neko je izjavio da je Sokol rupa i da ne ide unutra, ali glavno da može lupati gluposti....
   Dobro, solidarno nastavljamo prema Papayi, frend protestirajući odlazi kući, sad mi je već pun kurac svega i njega i njegove trebe i mjesta na koje idemo, idem bilo gdje, samo da malo sjednem... Ok, dolazimo gore i veliki zaključak, sad se više nikom ne da nigdje, malo smo sjeli... I već mi to mjesto i klinci idu na kurac... I od tamo smo otisli nakon pola sata... Već je četiri sta, jedina stvar koja mi je uljepsala večer je pekara koja je radila cijelu noć, pa sam se mogao najesti ko čovjek i zaspati zadovoljan...
Očeujete neku poantu ove priče? Nema poanete, zaključak je glupa ekipa, glup izlazak, glup osjećaj ujutro, savršena analogija... Ustvari možda mogu zaključiti, da poanta priče leži u njezinom naslovu....