P.L.U.R.

Sviđalo se to nama ili ne, narodnjaci danas predstavljaju značajan dio hrvatske glazbene scene, do te mjere da na njih briju i mnogi partijaneri. Imaju li partyji i narodnjaci, dva naizgled nepomirljiva tabora, ipak više sličnosti nego što se na prvi pogled čini?



Je li ova tema pomalo čudna? Na prvi pogled, jest. Poznajem mnogo ljudi koji bi u startu rekli “to je glupost, kakve veze ima techno (house, trance itd.) s narodnjacima?” Jedan dio ljudi s techno scene bez sumnje bi usporedbu s narodnjacima doživio kao uvredu. S druge strane, i mnogim narodnjacima bi svijet cjelonoćnog plesanja uz house, trance i

druge zvukove mogao izgledati čudno, daleko i neprihvatljivo. No, postoje ljudi koji su zabrijali i na jednoj i na drugoj strani, ili ljudi koji zadržavaju svoje preferencije ali pokušavaju sagledati s distance ono što danas određuje party scenu, dakle ljudi kojima ovakve usporedbe nisu skroz besmislene. Koji su to argumenti koje bi netko mogao potegnuti prije početka bilo kakve usporedbe, u želji sprečavanja same rasprave?



Argumentacija bi pokazivala sljedeću ideal-tipsku sliku: techno (house, trance, drum’n’bass itd.) predstavlja urbanu kulturu, instrumentalnu glazbu, skulirano i pristojno držanje čak i pri špici u glavi, ravnopravnost plesnih i drugih uloga muškarca i žene. Također, ideal-tipski party akter ne voli alkohol, pije energetska pića i osluškuje kemijske inpute ekstatične empatičnosti, uvijek spreman dvaput reći “sorry” ako u plesu ili hodu nekog okrzne rukom. S druge strane, pri opisu narodnjačkih fešti i pripadne glazbe imamo sliku ruralne kulture, pjesama u kojima nikad ne nedostaje vokal, raskalašeno ponašanje, ples po stolovima, alkohol dominira, doza nasilja poželjna, tučnjave uobičajene, žene objekt lova i uzrok prepirke.



Nakon ovakve dvije suprotstavljene slike, svatko bi zaključio kako između techno brije i narodnjaka leži nepremostivi ponor, i kako je svaka usporedba samo naglašavanje razlika. Za jedan dio ekipe to je sigurno oduvijek bilo tako, i ostat će tako. Idealni tip je idealni tip, a ne poklapa se uvijek sa stvarnošću, bez obzira što je jedan dio ekipe iz 1993.-1994. doista izgledao kao ideal-tipska slika iz udžbenika. Ipak, situacija ni na početku nije bila tako radikalno različita od današnje, i možemo se sjetiti niza primjera koji ruše uobičajenu sliku; primjerice, odlazak dijela ljudi s “podzemne” rave scene u nastajanju na hrvatski dance party u Dom sportova, uzimanje ecstasya najprije uz Ramireza, zvuke berlinskog Bunkera, domaćih Kikija, Frajmana i Lily, i onda, dakle još

na samom početku, uzimanje tada još uvijek skupe i “rejverski posvećene” droge uz zvuke Ivane Banfić, ili uz utakmice Dinama i Hajduka, kućne tulume i slično.



Dakle, nemojmo mistificirati početak i prvih nekoliko godina širenja party scene, misleći kako u njemu nisu sudjelovale i grupe navijača, ili raveri koji su izgledali kao da su na mješavini speeda i MDMA, dok su zapravo bili inspirirani isključivo pelinkovcem. Ipak, sve te grupe i raznovrsni brijači nisu stvarali frku, već je dominirao PLUR. Nije točno da su se navijači, ćelavci i razna druga bića što su pristigla na party scenu počeli pojavljivati tek posljednjih nekoliko godina.Svi su oni tu od početka, ili barem od sredine devedesetih, ali je bitna razlika upravo u vibraciji, u činjenici da je to što se događalo

prije deset godina bilo toliko novo i ushićujuće da su i najokorjeliji Bad Blue Boysi izgledali pod strobo svjetlima kao i svi drugi – sretni, miroljubivi i rasplesani.

Nešto bučnije izražavanje oduševljenja tek je kasnije postalo odbojno osjetljivijem dijelu ekipe, dok se na početku uklapalo u karnevalsku atmosferu zviždaljki i buke.



Navijači, naravno, nisu isto što i narodnjaci, posebno ne ekipa koja je na početku zabrijala na partije, oni su ovdje spomenuti kao prva odstupanja od klasičnog rejverskog modela izgleda, ponašanja i preferencija droge. Kako je vrijeme prolazilo, a techno (house, trance) party postao etabliranim i uobičajenim oblikom klupske i vikendaške zabave velikog broja mladih, tako su razni akteri počeli polako mijenjati PLUR atmosferu

do neprepoznatljivosti, baš kao što se nakon prvih desetak godina to dogodilo u Velikoj Britaniji. Dok u prvoj fazi party scene nikad niste mogli sresti neke muškarčine naslonjene na šank kako bulje u cure i evidentno ne sudjeluju u ritualu zvuka i plesa, kasnije su takve scene postale češće. Dok se nasilje na početku nije moglo niti zamisliti, tučnjave danas nisu neuobičajene. Znajući za sve probleme današnje scene, pogledajmo kako izgleda odnos s narodnjacima iz drugog ugla.



Narodnjački dernek, baš kao i party, predstavlja ekstatičko iskustvo za mnoge prisutne. To je ona vrsta ekstatičkog stanja koje se pamti, a slike sebe u plesu, zatvorenih očiju, s dragim ljudima u zagrljaju, ostaju preko tjedna u školi, na poslu ili na faksu, kao smislenije od većine slika koje nude profesori, starci ili političari. Dakle, umjesto naglašene podjele na koncert s jedne a DJ-a s druge strane, imamo party kao takav, samo s različitom glazbom. Iako narodnjaci jesu dominantno vokalni, na jednom dijelu

narodnjačke scene instrumentalni dijelovi se produžavaju i podebljavaju ekstatičnost prisutnih. Zatim, alkohol može biti glavno sredstvo mnogim partijanerima, kao što ljubiteljima narodnjaka nije stran ecstasy. Muškoženski odnosi također mogu biti slični, s

obzirom na promjene koje su se na techno sceni dogodile i s obzirom na stalno obnavljajući maskulinizam u društvu, što je odavno rezultiralo poplavom “ćelavaca i sponzoruša”, kako na techno partijima, tako i na narodnjačkim partijima. Agresivno

ponašanje i izostanak ispričavanja za guranje pri plesu ne mora biti karakteristika narodnjačkog tuluma, sve ti se to može desiti i na techno (house, trance) fešti, u gomili u kojoj uz povremene vibracije PLUR-a, postoje i vibracije frustracije naslijeđene od roditeljske kulture i osnažene speedom i alkoholom.



Dakle, razlika nije tako apsolutna kako se na početku činilo. Glazba ostaje različitom, ali običaj najavljivanja DJ-a i live act-ova, kao i druga verbaliziranja kakva se mogu čuti na partijima, samo pridonose općem osjećaju derneka i smanjivanju razlika između partija

elektronske glazbe i harmonikaškovokalnog transa, gdje čak i beat može biti zajednički.



Dok će neki dijelovi techno/house/trance scene ostati zauvijek odvojeni od onoga što smatramo narodnjačkom glazbom i feštom, mnogo toga što se zove “party” preplitat će se po ponašanju, preferencijama droga, atmosferi, nasilju, pa ako treba i po glazbi. I to zato što je i narodnjacima i partijanerima, u hrvatskom kontekstu, postalo zajedničko upravo to što su i jedni i drugi, dobrim dijelom postali opća, srednja struja, odnosno - mainstream.

ben

da, može se gledati na to kao na dvije strane istog novčića.
zato rijetko i idem na partije jer sam previše puta vidio sranja tamo, počevši od zaštitara pa do životinja koji nemaju šta pametnije radit pa se dođu kurčit ekipi koja samo želi plesat. Zadnji put kad sam bio u OTV-u neka zvijer je šutala nogom prazne boce pive koje su bile na podu i pogađao ekipu..
To se može doživjeti na bilo kojim narodnjacima i gadi mi se takvo ponašenje..
Zadnji astralis je, na moje veliko iznenađenje, bio u velikom PLUR filingu.
Takvo nešto nisam doživio na partiju jedno 4 godine. Šteta što je tako..
Brijem da treba dignut cijenu droge i ulaska na partije.
Time bi riješili problem slučajnih prolaznika na partijima a i scene gdje dijete od 13 godina ne zna za sebe jer se nagutala X-eva

Razlika je i na kulturnoj i na glazbenoj razini.
Na kulturološkoj si sam opisao situaciju ( urbano vs. ruralno ).
U tom sudaru svakako stradaju urbani jer jedan kreten upropasti partiju dvadesetorici oko sebe. Ili obratno, njih dvadeset navale na urbana da zašto on su njizin ne lomi čaše.
Što se glazbe tiče trebalo bi napraviti razliku između narodnjaka (turbo folk) i narodne glazbe (etno), pa to staviti u globalnu perspektivu.
Na globalnoj razini narodnjaci kakve mi poznajemo ne postoje. Postoji glazba ili ritam specifični za određena područja na koje techno, kao globalni fenomen, može djelovati tako da ih iz tih sredina izvuče, oplemeni i postavi na vrh top lista. Tako je bilo i sa drugim tipovima glazbe (r'n'r, jazz...).
Beat možda može biti zajednički ili sličan, ali ono što se oko njega isplete nema veze jedno sa drugim.
Kada nešto otiđe u mainstream, to je loše,
srećom postoji underwater i overground

dd