P.L.U.R.

Ove godine pokret vezan u elektronsku glazbu (u raznim vremenima na raznim mjestima zvan acid-house, rave, clubbing ili jednostavno party-scena) u svojoj domovini (odnosno domovinama - VB i SAD) ulazi u svoje teen-godine. Nešto bliže, u Zagrebu, to putovanje traje već deset godina - što je prava prilika za jedan brz osvrt unazad.

U sljedećem prikazu neću spominjati DJ-e - iako su neki igrali stvarno veliku ulogu i vodili scenu godinama. Već je barem pet DJ generacija prošlo scenom i učenici sustižu učitelje - ali ni učitelji se ne daju. Ponekad, ali samo ponekad izgledaju umorni.
Sve je počelo sa zvukovima - dopirali su sa zapada i zalazili u kompjuterske demoe i igre, te opskurnije radio i TV emisije. Rado smo ih slušali; kod kuće, na tulumima i po skloništima. Međutim, prava scena još nije postojala.

Početkom 1992. kreću prve javne slušaonice i underground partyi koji broje po nekoliko desetaka ljudi. Stiže i ecstasy. Godinu dana kasnije, 1993. postoji nekoliko klupskih večeri (prvo Gjuro, zatim Aquarius) i više stotina ljudi koji ih pohode.

Scena izlazi iz podzemlja na dan mrtvih 1993. na Under City Rave-u, u katakombama ispod gornjeg grada gdje se nakrcalo više tisuća ljudi.
U ovo doba dominira frankfurtski i belgijski zvuk; u prvo vrijeme techno, zatim više hardcore, da bi 1994. dominirao "klasični" trance.
Upravo 1994. dolazi do eksplozije; scena se pojavljuje i izvan Zagreba (Split, Istra, Međimurje).. Skoro je svaki dan party, skoro svaki vikend neki veći rave na nekom novom i čudnom prostoru (pa i "megapartyi" poput Future Shock serijala).
Partye pohode tisuće mladih sitih primitivizma, rata, agresije i stresa, koji jedva čekaju da nestanu u glazbi, zajedništvu i ekstazi partya.

Krajem 1994. scena po prvi puta kreće nizbrdo - ljudi su se umorili i zasitili od istog zvuka i iste droge, novih je "regruta" malo, a u medijima i "pravovjernoj" javnosti pokrenuta je velika hajka protiv rave scene kao legla droge i gluposti.
1995. osim prodora House glazbe i speeda, bilježi opadanje broja partya i zamiranje velikih spektakala (posljednji nestaje Future Shock), a krajem godine techno se pušta samo u dva zagrebačka kluba - Aquariusu i Mungosu (Kašini).
Dok je prvi klub krasila vise distancirana atmosfera i progressive zvuk, u Kašini je redovito bilo velikog veselje i svačega dobrog i lošeg. Ta su dva kluba nosila scenu u Zagrebu, kroz jedan mirniji period 1996-1997. kada je prošlo dosta kvalitetnih gostiju (od Garniera preko Plastikmana do Millsa i Acquavive - pomak od kontinentalne produkcije).
U to vrijeme scena je bila življa još u Istri i Dalmaciji oko Splita. Krajem 1997. dolazi do novog zamora i mrkih faca na sceni. Kašina se zatvara u spektakularnoj raciji (gdje uhapšene odvoze autobusom), a Aquarius prestaje s programima techno i house glazbe.

Nakon nekoliko gotovo praznih mjeseci u proljeće 1998. party scena se vraća u The Best; najluksuzniji klub u zemlji - i to s "Kraljevstvom" - postavom iz Kašine. Uskoro u Best dolazi i goa/psy. trance večer pod nazivom "Astralis", koji postaje omiljen među najmlađima. Aktivira se još nekoliko ekipa koji rade više ili manje komercijalne partye.

Osim "mainstream" techno/goa/tech-house partya, nastaje i nekoliko alternativnih scena koje se formiraju tijekom 1998; od anarhoidnog tribala u Močvari i kasnije Attacku, preko male ali uporne drum 'n' bass scene, do šminkerskijih i atmosferičnih klupskih fusion/house večeri "Kontrapunkt".

Početkom 1999. opet se svaki tjedan dešava po nekoliko partya; od najvećih klubova do malih poluprivatnih prostora. Vraćaju se i veliki partyi u dvoranama i na otvorenom (pogotovo ljeti - sjajni Aquatica festival i tradicionalni free party na Ponikvama).
Ali najveći nalet tek slijedi.

Između jeseni 1999. i proljeća 2000. scena se, potpomognuta tech-house zvukom promoviranim od projekta Stereo Studio, penje u orbitu i definitivno izlazi iz undergrounda. Tjedno ima po dvadeset, pa i trideset partya, od toga samo pola u Zagrebu.
Inače prilično anemična scena u Dalmaciji ljeti postaje prepuna partya, a u unutrašnjosti, pogotovo Osijeku, scena jača. "Valkana beach 2000" i "Future shock 2001" po prvi puta prelaze broj od 10 000 ljudi.

Još od 1994. grupa techno-entuzijasta okuplja se na Internet newsgrupi hr.rec.music.rave (sada hr.alt.rave), komentira glazbu i zbivanja, te ponekad napravi kakvu web stranicu, ali tek tijekom 2000. nastaju stranice koje redovito prate i najavljuju zbivanja na sceni - www.urban-fetish.com (kojeg više nema) i www.pegla.com, a odnedavno i www.er45.com.

No veliki broj ljudi ne znači i veliku kvalitetu scene; val se krajem 2000. preklapa i zagrebačkom se scenom još jednom šire mrki pogledi, kronično pretjerivanje s drogama (pa i alkoholom), tučnjave i divljaštvo. Takvoj se situaciji pridružuju organizatori koji ne brinu pretjerano o uvjetima na partyima - gdje puštaju u prostor više ljudi nego što može stati, isključuju pitku vodu, podižu i podižu cijene. Trenutno je scena nešto manja i prilično mračnija nego prije godinu dana; izgubila je puno krvi, ali preživjeti će. Uvijek preživi.

Put je bio dug... a tek je počeo.