Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Povukla se u svoju tišinu.Tražila je sigurnost bez svjedoka i slušača.Pažljivo pregledala sve uspomene i nasmiješila se nevažnima, kao što bi ubila škodljive kukce.Njezin zaštitni znak uvijek je bio stereotipni zvuk prijezira na stisnutim usnama.Tim se više na njoj vidjelo da je zaljubljena jer im je ljubav utisnula prilično dražestan izraz.A držala je tu ljubav u sebi poput male radoznale životinje u krletci.Ona nikada ne bi dopustila da je obuzme zasićenost, nakaza koja ubija i najživlju strast.Kad njezina lutka odigra ulogu, pospremi je u prašinu da miruje do nekog sljedećeg puta.Tako je mogla uzbuditi i ono već trulo u čovjeku, oboriti ga bez udarca prije nego li i izvuče svoju sablju, učiniti da klone pod težinom vlastite želje.Obilno se koristila kosom jer se njezina bujnost i dužina mogla smatrati ljepotom za sebe.Misli su joj se prevrtale glavom kao žene prije spavanja.Tko zna čega sve ima među tim plahtama.