Mic, mic...

...ne smijem niti reći, ovdje na Blogu, jer će mnogi navaliti na mene (koliko gladnih na ovom svijetu, koliko globalnih problema, crnih rupa, vulkanskih erupcija, izlijevanja nafte)...ali, wtf. tužna sam, jer mi umire macan s kojim sam provela 16 godina u dobru i u zlu, pomalo se gasi...kaže veterinarka, da ima limfom na želucu, ali tko zna šta je...samo je postao lagan kao pero (uz ostale simptome), a stalno prede i mazi se, ali i on je tužan...valjda osjeća da mu je došao kraj...a ja sam tužna i zbog toga, što je to, isto tako, kraj jednog dijela života, jednog dijela, dok sam još bila sretna, dok sam mislila da nam nitko ništa ne može...a on, onako malešni sijamski macan, ušao je u moj život glasno, kao jedna treperava nježna pahuljica s plavim okicama...sa ceste, iz neke cijevi je izašao...bilo je to na jugu Italije, gdje smo tada živjeli...tamo smo bili samo godinu dana, ali dovoljno, da pronađem i zaljubim se u to malo biće, koje je eto, već 16 i pol godina samnom, proputovao cijeli svijet i sada tu u Americi, pomalo odlazi okružen ljubavlju i tugom....

razumijem te. ja imam mačka koji ima 14 godina. super se drži, još je uvijek veseo, voli se igrati i prekrasan je.

neka provede posljednje trenutke u pravoj ljubavi.

:(

I ovaj moj Ayrton je skakao na visoki ormar, iako vec bolestan...

Sada se postavlja pitanje...strasno pitanje...skratiti li mu muke ili ne...ako da, u kojem trenutku...ako ne, gledati ga, kako ga boli (jer rak mora boliti na kraju)

doma smo imali macu više od deset godina. vodili smo je na ljetovanja s nama, prošla je rat s nama, bila je ravnopravni i sveprisutni član obitelji:) tata je otišao prije nje. nju je mama dala uspavati jer se pred kraj strašno mučila. bol je bila ogromna i stvarna.

Osjetit ćeš i sama taj trenutak kad mu treba pomoći. Mislim da životinje imaju sreće što je to moguće.

naša je godinu prije imala tumor na maternici i bila je operirana. nije joj pomoglo, a bilo je strašno gledati je takvu.

a šta je je ćovik se veže bolje za beštiju nego ljude

a sirota maca paca. a sirota sirota sirota. ovi moji kolju i dalje male životinje, al ne znam šta bih bez njih. drž se, juicy.

:( nema se tu što puno reći, ako možeš skrati mu muku, ali onda kad stvarno bude kraj...jer život je svakom važan. To je ono što sam i učinila jednom prilikom. Nekad me muči savjest da sam mogla i ranije učiniti neizbježno, al onda se mislim, zaista, život, pa ma kakav bio važan je svakom živom biću.

meni je veterinarka predlozila kao opciju, operaciju, ali nekako mi ga se ne da gnjaviti, da bi, ako je rak prosiren, a sto drugo moze, da bi ga uspavala na stolu....

budući ga poznaješ jako dobro, znat ćeš učiniti ono što se mora, onda kad se bude moralo. Sve ćeš sama shvatiti. Na vrijeme.

kaj da ti kažem...osim razumijem..

šta god i kad god odlučila...znaš da je otišao s tvojom ljubavi na nebo. mi smo ih izgubili...i mace i pse...ali i dalje žive s nama.

samo se ljudi preseravaju sa tim doktorima i operacijama pusti ih nek krepaju kad im dođe vrime,wiskasom i čarobnim keksičima,mačka triba da ganja leptire guštere zmije a pas da glođe kost i retaje od spize

E da, to je to...kako cu znati, kada je kraj...nikad mi ga nije dosta, stalno mislim, jos malo, jos malo, pa danas je, kao, bolje jeo...vazem ga, a ono ne da nije dobio, nego je izgubio u tezini...ljubim ga, mazim, ali mu nisam dosadna, rado prihvaca paznju, iako iscrpljen...ja bi vec poludila, da sam na njegovom mjestu, od tolikog mazenja

Juicy, nemoj mučiti ni sebe, ni maconju. MOje znanice su tako dale sve od sebe da spase psa: dvije operacije, kućne posjete, kojekakvi lijekovi, troškovi do neba, a psu nisu pomogle. Samo su ga izmučile neuspješnim liječenjem.

Vidjet ćeš kad postane letargičan. A i sad ti se toliko umiljava jer ga je strah, možda ga i boli. Oni misle da smo mi svemogući, pa dođu tražiti pomoć, utjehu.

Položi mu ruke na glavu minutu-dvije i misli mu dobro :) Važno je da ste proveli lijepo razdoblje zajedno, bolje s tim nego bez toga, jelda?

kad im postane neizdrživo, mačke same odu, nekud... navodno...

Hvala na razumijevanju, ima nas vise nego sto i mislimo...svatko ima nekog svog malog (ili velikog) i dragog

slušaj što ti srce govori.

joj, da. vole se maziti kad ih boli. onda puno predu. ova moja me izbjegava kad je sve okej, idem joj na živce, a kad je boli prilijepi mi se uz vrat i prede jako. zadnji put je bila tjedan dana na antibioticima kad mi se tako zalijepila. ... siroti macovi. nemoj da ti ga boli.

to što se mazi i prede ne mora nužno biti dobar znak, nažalost, one predu i kad im je jako teško. A veća količina maženja je jednako znak kao i to da je potpuno povučen u sebe. Na operacije i ostale metode liječenja nemoj gubiti niti novce (mada znam kako to sada zvuči) a niti dragocijeno vrijeme. Ako vidiš da ulazi u agoniju, skrati mu muke. To nije ono što bi voljela pamtiti i gledati. Znam iz vlastitog iskustva upravo taj osjećaj daj još malo. Pa sutra ću, i sve ostalo što se vrti po glavi.

O da, i ja sam svasta poduzela, 2x rentgen, analize krvi, pregledi... lijekovi, injekcije...da ne nabrajam...ali, opcije vise ne postoje, izgleda...

probaj ne mislit što bi tebi bilo bolje, već...njemu? ja sam za eutanaziju..kako ljudi tako i životinja. ali odluka je tvoja...tu nažalost eto možemo gospodarit tuđim životom (ljubimca) al ne možemo svojim! imala sam macu 14 godina...sada pesa! ne znam što ću kad ću?

Krasni ste, hvala vam, idem se maziti, slikati ga, njegovu milu facicu...ma da mi je netko bio rekao da cu tako osjecati...znala sam da ga volim i to jako, ali ovo sto osjecam...a on je sada sada tako sladak i bespomocan, on koji je bio zlocko i pun sebe

kroz moju kuću je prošlo nekoliko mačaka. Neke su otišle zbog bolesti, a jedna je poginula. Šok zbog pogibije moje mace bio je strašan, ali ono što se kasnije dešavalo u mom životu sa bolestima i liječenjima i tugom zbog gledanja svega toga, a nemoći...neopisiva bol koja i dan danas traje.

Otkad znam za sebe, po kući mi se vrzmaju krznaši, a nažalost, žive kraće od mene. Ipak, kad znam da je životinjica zaista odživjela svoj cijeli vijek, koliko je najbolje i najduže mogla bez patnje, onda tugujem, ali brže prebolim. Puno mi je bolnije kad strada, a ja računala na još puno godina radosti.

nepravedno je što čovjek mora trpiti grozne muke kad umire, ne smiju mu se njegove muke skratiti, a životinjama se smilujemo, da se ne pate.

zarobi ga u siječanju zauvijek

ja bih već sad potpisala da me se eutanazira ako budem u stanju da ne kontroliram svoj život i da ću neizbježno doživotno trpiti strašne bolove...i ne bih to smatrala samo samilošću, nego i društveno korisnom odlukom

ostavio je trag u tvom životu i ti u njegovom a to je ono što ga čini besmrtnim

e tu si u pravu bubamaro vi slavonci tonajbolje znate,,,vi stestaru i nemočnu obitelj ostavili u šumi kd je počelo smetati ,,čuo sam jednu takvu navodno je sin vodio oca ,,,a otac kaže sinu ja sam svog vodija i dublje ,,,ali ipak se smilova i vratija oca kuči

:(((( ....

ajme...kak mi je žal! Baš..baš...! Cmokni ga jednom od mene..:))

:(

neznam jeli macan otišao jer tek sada čitam tvoj blog. :) živio je u ljubavi i to je najvažnije i sigurna sam da i oni to znaju i cijene