Zažmiri i protrči

Tako dok stojiš i neka sjena ti pada niz vrat, ja postanem hrabra.I zamišljam da to nisi ti i to nisam ja.I da ljubim te opet ispočetka.U onom jedinom mrtvom satu.Između dana i između noći.U onom dijelu priče kada brodolomi više nisu važni.Kada sve dolazi bez zvuka, jer već unaprijed znaš.Kada ti ni koraci ni tijela ne stoje na putu.U onom dijelu vrta gdje korovi najbrže rastu, a trnje ne ostavlja tragove.Gdje možeš gaziti najljepše cvjetove, a da te nitko ne gleda.I da me ljubiš opet ispočetka.Kao da između nema i nije bilo.I sve je tu i nema iza.

09.11.2004. u 19:58   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

bosih nogu osjecati stvarnost, trenutak..

Autor: godless   |   09.11.2004. u 20:11   |   opcije


o da, jaka si :)

Autor: prilagodjen   |   10.11.2004. u 10:05   |   opcije


Dodaj komentar