Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Često razmišljam da li je bilo nešto čime sam ti obilježila te zadnje dane.Ono obećanje dva dana ranije, možda.Ne, ne bih rekla da si nakon doručka više mislio na to.Koliko puta sam bila ljubomorna, to sam baš mogla i sakriti, zar ne?Uvijek sam znala da sam bila jedina.I tada, kad sam je vidjela.Lica zamrljanog suzama, slomljenu i samu.Ne bi propustila doći, i meni je značilo to što je ona tamo.U trenu kada sam se ja opraštala od svog svijeta, rukom u mojoj ruci tražila je od mene utjehu.Da sam barem mogla poludjeti i s vlastitom kosom u rukama istrčati iz crkve.Zagrlila sam je, osjećala joj tijelo u trzajima ispod mojih ruku.Dala sam joj ono jedino što mi je od tebe još ostalo.Moju ljubav.

uhmmm.... pa ovo zvuci kao da osim prebogate glave i mesnata tijela, imas i neko... srce? ;))

Ne vjeruj svemu što vidiš, rasuti.

stoga imam odmak u upitniku.... istrazujem.

Mogu ti dati par referenci da skratiš dvojbe, ili tebe baš to veseli?

istrazivanje veseli uvijek. znanje je dosadno. moja boljka o balansiranju sigurnosti i slobode.

Zašto me to podsjeća na zabludu o slobodi izbora,lol?

dok ne znam za neslobodu, ne smeta me ? :)

Ja ne mogu znati što tebe smeta, što ne.Ali, u svakom slučaju - blaženo neznanje.

ma nije znanje il neznanje pojnt... point je da _znanje_ znaci kraj ...traganja. :) /a kamo onda?

Tek spoznato znanje može biti naznaka novog znanja.I ne mora.Pa onda istražuješ što je.Kakve sve stvari čovjeka vesele :)

Hvala ti, najdraže moje.

Slika može biti oštrija od fotografije jer slikar fokusira predmet po predmet i može postavljati ili i lomiti perspektivu praveći od plošnog priču. Priča je "bogatija" od slike jer u čitatelju (ako pronađe) probudi klicu doživljenog osjećaja, slažući naznaku po naznaku u slici po slici. Pogodi li u svakoj slikici po neku kličicu, može se napraviti čitava šumica doživljaja.

Sad tek vidim vrijeme u koje sam postala blog.

Bolje da me nisi vidjela onakvu.A uz mene si bila.Zbilja jesi.