Pseći život

Nisam vam već dugo pisao, nikako nisam imao vremena. Bili smo često na planinarenju, a kada nema sunce, ljudi su sve više u kući pa ne mogu do kompjutera. A i nije moj blog na preveliki odaziv naišao. Čini se da se nitko ne želi dopisivati s bokserima. Da sam pudlica, sigurno bi mi se hrpa muškaraca javila, hehe!
Nemam inspiracije za pisanje, nedostaje mi motivacije. Pitajte me bilošto, rado ću vam na sva pitanja odgovoriti!Pozdrav svim psima i ljudima i pripadnicima ostalih živih vrsta - ne želim sada diskriminirati. Gledao sam jučer "Mijenjam ženu" na RTLu (još uvijek nemam pravo biranja programa kada su vlasnici doma!) s kamerunskom obitelji u Berlinu i malo sam se zamislio...
I maltezeri su psi, hehe...
 

jesli štogod zaskočio?

Ja sam stari, dostojanstveni bokser. Kao i svaki smireni pas u godinama. :-)

Jesam li štogod zaskočio... Hm... To je pitanje za novi zapis. Recimo da mi je bilo teško u životu - kao kućni pas, nisam imao priliku birati izabranicu, a kao pas s nesređenim papirima, nijedna me rasna kuja nije htjela... Tj. jedna jest, ali njeni vlasnici nisu... Tako da sam ostao djevac, ali sve manje razmišljam o tome. Imam od prije nekoliko mjeseci i mladog prijatelja pa su mi dani ispunjeniji za pseće društvo. Iako, žao mi je što ga neiskusan neću moći podučiti životu...