Pseći život

Nisam vam već dugo pisao, nikako nisam imao vremena. Bili smo često na planinarenju, a kada nema sunce, ljudi su sve više u kući pa ne mogu do kompjutera. A i nije moj blog na preveliki odaziv naišao. Čini se da se nitko ne želi dopisivati s bokserima. Da sam pudlica, sigurno bi mi se hrpa muškaraca javila, hehe!
Nemam inspiracije za pisanje, nedostaje mi motivacije. Pitajte me bilošto, rado ću vam na sva pitanja odgovoriti!Pozdrav svim psima i ljudima i pripadnicima ostalih živih vrsta - ne želim sada diskriminirati. Gledao sam jučer "Mijenjam ženu" na RTLu (još uvijek nemam pravo biranja programa kada su vlasnici doma!) s kamerunskom obitelji u Berlinu i malo sam se zamislio...
I maltezeri su psi, hehe...
 

Teško mi je bilo naučiti tipkati, ali ništa teže nego naučiti vaš jezik. Ali, sad sam ovdje, s vama, i napokon vas mogu uputiti u svoj tajni svijet kojeg malo ljudi razumije.
Zamislio sam ovaj weblog kao dnevnik - opisivat ću situacije iz svoga života, a vi se slobodno nadovežite svojim iskustvima. Posebno apeliram na vlasnike pasa - pišite mi o problemima s vašim ljubimcima, učinit ću sve da vam pomognem da ih bolje razumijete!
Danas nisam ništa posebno radio, izležavam se po vrtu, malo sam razbacao cipele po kući iz protesta što su mene i Malog ostavili same, ali to radim već 9 godina - više nitko na to niti ne obraća pažnju. Mali je ušao u pubertet, a meni treba staračkoga mira - ipak sam ja biće u godinama. Danas me izgrizao cijelog želeći se igrati pa sam morao zarežati na njega. Sada osjećam krivnju jer sam preagresivno reagirao, ali ne možeš s klincima drugačije.
Idem sada da me ne uhvate kako tipkam! Bilo bi mi to teže objasniti. Ne ulazi mi se još u to. Čujemo se kasnije, ljudi!