Pitala si gnjurca
Sanjala sam jutros - dok sam gutala umjetni cappuccino, da sjediš pored mene, u rozoj haljinici i rozoj majici. Rijeka, barka, trstika, val i jedan gnjurac. Bila si tiha, spora. U biti, pretiha i prespora. Pričala si o nekoj prošlosti, nekim mutnim sjenama, zlim ljudima i krvavim uspomenama. Mršavom rukom od trstike silovala si lopoče, utapala ih, jednog po jednog, u sluzavo tijelo preminule rijeke. Pitala si gnjurca je l` te voli. Bar on? Pričala si da si tužna, da si sama, da te boli što ljudi gledaju kroz naočale, s okvirima od pepela, staklima sa slikama, strelicama i likovima. Slijepci! Tražila si smisao, jednu cigaretu, šibice i prvu pomoć. Iz desnog džepa roze haljinice - izgužvane još od sinoć, izvadila si srce, suho, bez krvi - kao šaš! Pitala si gnjurca je l` te voli. Bar on? Gnjurac vrisnu, pogleda te, i pobježe ispod lopoča - jedinog preživjelog. Ovaj cappuccino stvarno smrdi! Da. Ja te volim!
05.10.2004. u 3:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar