Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

opiši mi svoje tuge
udijeli kap razumijevanja koje briše kišne zagrljaje
smiri uzavrele poljupce koje nemilice daješ onima koje ostavljaš
probudi sjećanje
završi započetu igru svoje hirovitosti
i pobijedi rasutost naših podijeljenosti
Ili odjebi od mene!

Uredi zapis

25.11.2004. u 14:43   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Pitala si gnjurca

Sanjala sam jutros - dok sam gutala umjetni cappuccino, da sjediš pored mene, u rozoj haljinici i rozoj majici. Rijeka, barka, trstika, val i jedan gnjurac. Bila si tiha, spora. U biti, pretiha i prespora. Pričala si o nekoj prošlosti, nekim mutnim sjenama, zlim ljudima i krvavim uspomenama. Mršavom rukom od trstike silovala si lopoče, utapala ih, jednog po jednog, u sluzavo tijelo preminule rijeke. Pitala si gnjurca je l` te voli. Bar on? Pričala si da si tužna, da si sama, da te boli što ljudi gledaju kroz naočale, s okvirima od pepela, staklima sa slikama, strelicama i likovima. Slijepci! Tražila si smisao, jednu cigaretu, šibice i prvu pomoć. Iz desnog džepa roze haljinice - izgužvane još od sinoć, izvadila si srce, suho, bez krvi - kao šaš! Pitala si gnjurca je l` te voli. Bar on? Gnjurac vrisnu, pogleda te, i pobježe ispod lopoča - jedinog preživjelog. Ovaj cappuccino stvarno smrdi! Da. Ja te volim!

Uredi zapis

05.10.2004. u 3:20   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar