Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Odgovore je tražila u knjigama.Nije izgledalo da pomažu.Birala je takve koje su na naslovnicama imale slike žena, upravo onakvih za kakve je mislila da bi privukle njega.Raskošne u boji i obliku.U većini naslova nalazila se riječ ljubav.Sve ih je pažljivo pročitala, činilo se da knjigama ne smeta njezino destruktivno obilježavanje stranica i rečenica koje su joj se učinile važnima.Ništa nije toliko depresivno kao društvo neželjene žene.Da li je ona željena?U knjigama koje je čitala, žene koje bi htjele osvojiti nekog muškarca jednostavno bi se došetale do njega, skinule odjeću i rekle im nešto poput uzmi me ili, na što je jednom naišla, napuni me svojom djecom.Nije se mogla zamisliti da to govori njemu.Ne, nikako to nije mogla zamisliti.Te su žene također bile i posebno obučene, crno i crveno omiljene boje, puno čipke i sitnih tajni na pravim mjestima.Ili bi se jednostavno pojavile samo u krznenoj bundici na njihovim vratima.A ispod samo tijelo.Okupano i namirisano.Meko žensko tijelo.I onda bi ti muškarci jebali žene, ubacivši i pokoji šamar u već živopisan prizor, a ona bi širila oči i skupljala slinu u ustima.Koji put zbog prijezira, ali uglavnom zbog divljenja.Ponekad bi nakon čitanja, kao hipnotizirana, sklapala knjigu i zaključavala se u kupaonicu.Živjela je sama, ali stvarni je svijet morao i trebao ostati s druge strane.Ovdje je sama nastavljala snove i priče.U kadi punoj vode, skrivena pjenom, da se ne mora gledati.

Hej,kad mi pokloniš zbirku novela ? :).Bok :)

Prvom prilikom, upakiranu u šareni papir :)