Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Lišće mi poput histeričnog smijeha krcka pod koracima.Zamišljam kolačiće raznih boja i oblika.Ne znam kakav je koji dok ne zagrizem.Otkud početi?

Impulzivnost je valjda isto nečija majka.

Što ako mi se koji svidi prije nego dođem do najboljeg? Ili se zasitim nakon prva dva visokokalorična?

Ja uvijek počnem od onih za koje znam da mi se neće svidjeti i napredujem prema najfinijima.

A gdje je točno problem? Spremi ostale u frižider. Oni najbolji ti ionako nisu kvarljivi.

Možebitno. Zato kolače ne valja jest do pola.

Staro rule of the thumb: Grizi ili ostavi.

Kada bih znala koji mi se neće svidjeti, ne bih ih ni probavala.Žao mi je samo što na temelju isprobanih ne mogu odrediti uzorak po kojem bih nastavila kušanje...ovi veliki su bili sočni, ali zalogaj je bio pozamašan i zapeo mi je u grlu.Manji su bili zanimljivi jedino kada bih ih nekoliko zajedno strpala u usta.Oni koji su se činili taman, ostavljali su gorak okus u ustima.

A kakav si ti okus imala njima? Znaš, i kolači su (bar nekada bili) živi.

Ljiljan...kada bih mogla samo gledati, a da ih ne diram, ne bi bilo zanimljivo.Ovako svakog moram makar prstom probušiti :)

Fors, ne usudim se govoriti u njihovo ime :)

Valjda su mali kolačići najbolji,bar mislim :)

Misliš, Zvonkec?Ha, istina...tako se i okusi izmiješaju, tu može biti svega.Ali, znaš kakav je to feeling u glavi kada isprobaš previše parfema, svaki od njih predivan za sebe, ali u gomili...

Haiku proza :)