Mučitelj
Nakon svega, iznenadila ga je nježnost kojom mu je ispirala rane.Očekivao je, gotovo se nadao, da će napraviti nešto čime će otvoriti tek skorene kraste.Noktom, možda čak i slučajno, zagrebati kroz rascvalu kožu.Bila je prepažljiva, preoprezna.Na njezinom je licu tražio strah kojim se hranio prošlih dana.Samo čista bezimena koncentracija.Nije čak ni uživala što ga vidi takvog.Rane poput svojih do sada je viđao samo na ženama.One su bile lijepe.Sanjala je, i u snu je čula glasove.Tišinu između kratkih zamaha njegovih pokreta.Došli su je spaliti jer se nije bojala.A lagala je.Probudila se stojeći na prstima poput dresiranog medvjeda.Publika bi silno uživala u ovom programu.Njezinom tijelu ispod razderane bijele tunike, netaknute kože.Vrijeme je kapalo niz rastopljenu svijeću.Leđa su je boljela dok se naginjala iznad njegove utrobe.Neki životinjski vonj pario se kroz šavove odjeće, željela ju je svu maknuti.Nije ni pokušao govoriti, usne kao da su bile premazane voskom.Prstima je drapao zemlju, tupost je bila gora od boli.Zašto ga skida, zar ne vidi da ga samo odjeća drži u jednom komadu, pitanje se tek počelo stvarati u glavi.Prepustiti se konačno njezinoj volji bilo je jedino i pravo.Komadi koje nije mogla izguliti s njega ostali su visiti u smiješnim krpama.Ni sa cipelama nije mogla ništa.Gotovo se nasmijao dok je smrznutim prstima ispetljavala lišće između vezica.Sada će otići.Dobro je tako.Poželio je već nešto konačno.Bljesnula mu je tijelom pred očima.Preko glave je povukla onaj komad krpe koji je tada prevukao preko nje, dajući joj lažnu nadu.Zatvorio je oči i želio je mrziti.Legla je kraj njega, uz njegovu krv.Izgledali su poput izmorenih ljubavnika.Iscijeđenih i samih.Nade sklupčane u klupko konaca ispod njezine glave.
25.09.2004. u 21:09 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar