Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Njegov povratak ubrzao joj je srce.Licem okrenuta prema zidu, nije joj smetala ni hladnoća ni gruba površina.Godilo je, štoviše, sakriti oči.Ne dopustiti da sve vidi.Prisutnost njegove pojave plazila joj je uz nogu.Znala je što može očekivati.Prići će kada on to bude želio.Čekao je tiho, s namjerom.Mogla je samo uvijati bokovima, onako sama od sebe.Tjerajući čežnju u nekim drugim smjerovima.Negdje gdje bi bila dobrodošla.Leđa izvinuta u čudnom luku, sada je možda i poželjela okrenuti glavu.Kako se približavao, shvatila je da to neće biti moguće.Svaki bi pokret značio molbu.Dodir koji je klizio kičmom ponovno je probudio strah.Preglasan udah ju je odao.Klimnuo je glavom s odobravanjem, iako ona to nije mogla vidjeti.Sve već ionako radi iz navike.Ona će biti posljednja.S njom će dovršiti krug.

Šempuica, pliz, razmak iza točke... :((

Znam, for.Ali, meni se više sviđa ovako :(

Aha, umjetnički dojam... Onda OK.

Takes one to know one.Hvala :)

ah, ljudi moji, zhene, kak ste vi svi tjelesni, ih... ;)

tjelesnost? meni ovo djeluje više duševno. prije bih rekao da je ovo psihološka drama, odnosno isječak jedne. fine, rafinirane, blago perverzne i sa stravičnim nastavkom. a btw, netko negdje spomenuo nešto o prekidima, nedojebanosti, štajaznam kako li ono beše... ;)