Mic, mic...

...je li to karakteristika starijih ili je pokatkad svima žao i željeli bi, da im se vrate lijepi trenuci iz prošlosti...postoje li osobe, kojima nikada nije žao i žive samo i izričito u sadašnjosti?

ja sam klasični primjer... aorista

Ja moram priznati imam ljepših trenutaka iz prošlosti, ali se nikad ne bi vraćala..Živim sada i gledam samo unaprijed.

na zalost, moramo se vratiti, nakon mastanja, u surovu (obicno) sadasnjost...ali mi se cini, da razmisljanje o lijepim trenucima iz proslosti, djeluje terapeutski

ne žalim ni za čim, čak ni za greškama koje su me koštale, jer da njih nije bilo, ne bih danas bila ovo što jesam :)

meni prošlost čist ok..ako ima perspektivu u budućnosti..

Je mama. Lijepo je imati sjećanja. Ali kao što kaže meija..ne bi bili danas ono što jesmo da...... :)) Ja uvijek gledam samo naprijed..A da se rado sjetim nekih trenutaka..mislim da to svatko katkad čini. No za prošlošću ne žalim uopće.

ja se zateknem koji put, da bas zalim, napr. zalim za svojim propalim brakom, ali ne zalim za svojim muzem, jer sam ga otkacila, zalim za idejom, za onim sto smo trebali biti do kraja zivota, a nismo...a da mi se sad pojavi i zeli biti samnom, opet bi ha poslala u lepu...

juicy, ne djeluje, zavarava, uljuljkuje u lažnu stvarnost, sigurnost, izmami osmijeh.prošlost, ma kakva bila, treba je ostaviti tamo gdje je, izvući je samo ponekad kao opomenu da ne napravimo iste greške.

Big fet mama je izvanredna pica! pogled na njenu pičku snubi i miriše...jel'

Ja sam prokockala dosta toga, vratila bih se... da mogu

eto, juicy...viš kako lokus gleda u sadašnjost i budućnost :P :))

loki vise gleda na unutrasnjost:)))

baci...zaboravljamo da revidiranje grešaka moguće je samo s vremenske distance. da se vratimo u prošlost i budemo isti u istoj situaciji, opet bi sve ponovili.

moje skromno osobno mišljenje da bi smo se svi mi vratili u prošlost i sa sadašnjim iskustvom nešto promjenili,nešto što bi drugačije uradili,ispravili neke greške koje smo počinili u prošlosti

mama...upravo si me bacila ohoho godina unatrag...ja žalim za jednom stvari i ža mi je što mi to nije uspjelo. :/

dogodi mi se da me neki miris, neka pjesma, podsjeti na krasne trenutke, i dodju mi suze na oci...i onda zalim za svojim zivotom u Italiji, zalim za zivotom koji sam imala u Kini, zalim za zivotom koji sam mogla imati u Indoneziji, Thailandu...a bogme zalim i za srecom, koju sam imala na pocetku naseg braka u Hrvatskoj...zapravo, za tim najvise zalim

transi, ali tada nisi mogla drugačije. kad na taj način shvaćamo svoje krive poteze, lakše ih sami sebi oprostimo. jer nema ničeg goreg nego vući repove prošlosti i razmišljati "što bi bilo da je bilo" :)

vidis meija, mada se tebi cinilo, da je normalno, kako se ti osjecas, karakterno, cvrsto, ove diskusije ti dokazuju, da nas je dosta labilnih, sentimentalnih, povodljivih...nije to lose, samo zelim reci, da si ti jaka i ne treba ti cak ni razmisljanje o povratku u proslost, da bi danas bila sretna

oooooooooo...Big fet mama! Ne žali dušo! Sve što se je jednom desilo ima cikličku putanju! Sve je to stvar vremena i prostora koji uvijek možemo uloviti! Kontaš?...jel'

meija...:)) Veliš prohujalo s vihorom, a? Ali, ostaje jedan dio mene ne ispunjen cijeli život. :( I neka mi je to repić, al' je moj :))

Rado se sjetim prošlosti, izmami mi osmijeh na lice kad me podsjeti neka stvar.:-)))

žalim jedino kaj sam se navukla na cigarete i iskricu ;)iako baš ne volim vožnju s pogledom u retrovizoru no pljugam još i danas pa se to ne računa :D

mozda je i neko bolje vrijeme u proslosti, razlog da se zelimo vratiti, i kako se ono kaze, nekad je sve bilo bolje, a nije...mi se u najvecem broju slucajeva, sjecamo samo dobrih i lijepih stvari...a mozda i starenje ima neke veze sa sentimentalnoscu

meija...sve bi bilo garant drugačije,i cijeloga života sam pokušala (dok sam bila mlađahnija taj dio nadoknaditi ), no ne uspijeh. Ali taj dio, i sjeta kad mislim o tome, ostaje :))

gasiš se?

loki, naajgore mi je to, sto vidim kraj, vidim mjesto gdje ce se krug zatvoriti, ovi mladji ljudi ovdje, ne...

ja žalim jedino za eurocremom

da pojednostavnim! zamisli svoje iskustvo u onom onda tjelu i u onoj onda energiji! Ha? nema smisla! nek sve ide u pizdu materinu kamo je i krenulo...jel'

naravno, nitko nije toliko lud, da misli da se stvarno moze vratiti u proslost (osim stvarno ludih i M.J.Foxa iz filma Povratak u buducnost)

joj escort, kak je to bilo fino osobito bijelo !!! sto mu gromova kaj si baš morala ???

ajme, ko crna ofca sam! nije stvar labilnosti nego odluke kakav život želimo imati. jednostavnije mi je da gledam naprije, taman pol metra ispred nosa i pazim da se ne popiknem, nego da žalim za propuštenim prilikama. činjenica je da se u prošlost većinom vraćamo kao bijeg od ove sadašnjosti koja nam nije po mjeri. a to nije dobro!

to mi je palo na pamet loki, stvoreni smo iz nicega i pretvorit cemo se u nista, ali postujem ovdje vjernike, koji tako ne misle

pa za čime onda u stvari žališ? jebi ga! reci ti meni radije dušo, kakva je tvoja sarma...jel'

meijice...nisi ti ofčica, mi samo, bar ja, dozvoljavam si treuntak sjete vezane uz prošlost. Iako sam prezadovoljna svim onim što postigoh do sada, i piljim stalno tih pol metreka preko ruba očala naprijed. :) I jesam u sadašnjosti sva. :) No, taj dio je isto tako moj i prihvaćam ga u sebi. :) Da trepnem a?

nije li istina da se u prošlost ne žele vratiti oni koji se boje prošlosti i nemaju ljepa iskustva a žele oni koji priznaju da su grešili i imaju ljepa iskustva? ili grešim?

sarma sa suhim mesom iznutra i izvana, socna, taman slana koliko treba, kisela koliko treba...s pireom od krumpira...tesko je otici, a ne probati

ma vidim ja da taj povratak u proslost i nije neka stvarna stvar, jer da mi netko kaze stani-pani, ajde, mozes se vratiti, eh, nasla bih vjerovatno 100 isprika, uvjeta, na kraju se ne bi vratila...a tko zna

majku mu jebem onda i tom idiotu koji je otišo a nije probo! ja bi ga sad najrađe ubio a prije bi mu izjebo ženu pred njegovim očima pa nek umre shrvan...jel'

ma problem je što jučer stavljamo na vagu s danas na drugoj strani...i gotovo uvijek će prevagnuti jučer. i nastaju problemi jer žalimo za nečim što više ni na koji način ne možemo promijeniti. a to crpi energiju koju možemo, ako želimo usmjeriti na nešto puno korisnije, npr. promijeniti nešto s čime danas nismo zadovoljni, možda :) naravno da se sjetim i lijepih i ružnih stvari iz svoje prošlosti, ali samo kao arhivirane :-)

mama...s ovim što smo ponijeli tijekom godina, vjerojatno bi se ipak vratili. :)

vjerojatno griješiš, želje i mogućnost su 2 različite stvari! Truc, bljuc-ajd ovako: da možeš birati da se vratiš u prošlost i ponovo proživiš ili da za upravo toliko produžiš život (naravno zdrave pameti i dobra zdravlja)haha kaj bi to govorilo o osobi. (haha- zato kaj ni sama ne znam kaj sam štela ovim reći...)

heh...ma to se mi danas samo malo sjetno vratismo ohoho godinic unatrag. I ni mi ništa od moje energije nikuda nestalo. Sve na svom mjestu. :)))

transi, imaš zdrav odmak od prošlosti, ali nije baš uvijek tako. neki se zakopaju, ukorijene na mjestu i puste da život prolazi mimo njih.

meijice...zar si sumnjala u me ? :)) No, imamo i onih koji žive u budućnosti, nerealno išćekujući svoje silne nade i želje. I mjenjaju ih svaki dan. I njima je teško. Ima jedna zdrava i kratka : Biti tu i sad. :)))

rekli bi: ni lijevo, ni desno, nego u sridu...ma štogod to bilo :))))

A onaj opis mamine sarme me dotukao! I kada bi sada i tu bila ta sarmica.....................uh.....

na zalost, isla sam si napraviti samo paradajz juhu, s rizom...bas je fina, ne bas jako gusta, crvena kolko treba, malo zaprskice, cisto malo, mrvica vegete, soli papra...i sve u lijepoj bijeloj zdjelici, pusi se...uzdravlje

Radila sam mnoge stvari koje bi sada učinila drugačije a u vrijeme nisam znala bolje...(samo se nadam da nisam nepopravljivo pokvarila odnose do kojih mi je stalo,...a izgleda da nisam :-)) a dala sam sve od sebe da popravim gdje mogu... sada... sada je upravo sada... ne gledam kako će to biti sutra, jer sutra ne postoji... a ne opterećujem se s juče jer ni to ne postoji osim u našem sjećanju,.. zato higijena misli i Moć sadašnjeg trenutka donosi rasterećenje.

Možda ti je žao što se nisi slobodnije sexala, voljela dok si bila u naponu snage. Baš me zanima što će današnje iskričarke pisati za 10-ak godina...uuuu, mogla samo ovako i onako, a ja sam se držala onog moga...i nadala se da će biti bolje...jao, kakva greška i sl.

Zalim sto se nisam udala krajem 80ìh godine u HR...a da jesam, ne bih imala ovakvu zlatnu djecu, koju imama sada...i posao kojeg imam sada...sve u zivotu ima svoje prednosti i nedostatke - pomirila sam se sa tezom: ne mozemo sve imati!