Pismo
Voljela sam tvoje riječi, one prve - uvijek u pola jedan iza ponoći, bile su prekrasne, tako prekrasne…a onda i one svakodnevne, jutarnje, podnevne, poslijepodnevne, umirujuće večernje kad sam već umorna legla u krevet i slušala te… smijali smo se , sjećaš se?
Voljela sam glazbu, tvoje omiljene pjesme, bezbrojne CD-e koje si mi snimao s ljubavlju, priče o filmovima koji mene nisu zanimali, prepirke oko politike i religije, tople i uzbuđujuće dodire pod kojima sam gorjela…
Skrivala sam se u tvoje ruke svaki put kad su me preplašili, povrijedili i rasplakali, a ti si mi nježno vraćao snagu, imala sam tebe i mogla sam sve…
Voljela sam tvog mačka, tvoje uspomene na djetinjstvo, tatu, izlaske, poznavala sam tvoje najbliže i zajedno s tobom prošla svaki dan, od one tople noći 10. svibnja….
Čim sam čula dobar vic, tebi sam ga prvom ispričala, kad god se nešto dogodilo, prvom sam se tebi povjerila, tražila sam od tebe snagu i savjete, putokaze da idem dalje i ti si mi ih uvijek dao…
Ta slatka sigurnost, taj divan osjećaj zajedništva, povjerenja, čvrste, neraskidive veze…
Kad smo se posvađali, zaboravila sam to u trenu, ponekad se nakon par minuta i nisam mogla sjetiti zašto sam se naljutila…
Imali smo prekrasan život, tih divnih 860 dana…
Moja mama ti želi poslati papriku koju je spremila za zimnicu, tata me pitao treba li ti kupiti koju knjigu, moja slatka nećakinja ponovo je uzela tvoje CD-e i rekla da uživa u njima i šalje ti pusu, sestra te poziva na kolače….
A ja…ja te volim toliko da ne mogu disati…
16.09.2004. u 20:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Hvala i istinit je...samo ne znam da li nasreću ili nažao...
Autor: anti_iskricarka | 16.09.2004. u 20:51 | opcije
a šta je bilo nakon tih 860 dana?? inače, jako lijepo :) sva sam se raznježila :)
Autor: lunasole | 16.09.2004. u 20:53 | opcije
aha, tek sam sad vidla druga dva bloga. no, nastavi pisat, to ti je super terapija :) ja obično sve načačkam na papir, pa pokidam i bacim :) al mi bude lakše :)
Autor: lunasole | 16.09.2004. u 20:57 | opcije
Možda će bit malo lakše kad prođe sljedećih 860 dana...hvala ti svejedno
Autor: anti_iskricarka | 16.09.2004. u 20:58 | opcije
ma nego šta. upiši se na jogu, aerobik, školu stranih jezika, onda preporučam očijukanje, ženska okupljanja, pa onda misli na njegove mane, sigurno ih ima, pa onda slušaj neku bijesnu glazbu... :)
Autor: lunasole | 16.09.2004. u 21:05 | opcije
a što reći na sve to kad si u biti sve rekla!kako si se mogla dozvoliti takve stvari!nije sam na ovome svijetu i vidjećeš kada nađeš novu vezu da si cijelo vrijeme živjela u zabludi!mnogo toga možeš još proživjeti i budi sretna da je se to desilo sada!ti samo misliš da ga voliš,to lažeš samoj sebi!budi prava žena i odgovori mu za tu patnju što proživljavaš!nađi se sebi drugoga i budi mnogo sretnija nego što si bila!pozdrav SRETNO!!!!!!PAJTO
Autor: pajto | 16.09.2004. u 22:34 | opcije
e, macan je fakat mačak..i ja bi ovak nakon ovih "ženskih" stvari samo dodal malo "muškog", mislim čovjek je prema gore iznesenom to zavredil..ej stari čuj..DINAME JE POBJEDILLLLLLL !!!
Autor: toni36 | 16.09.2004. u 23:02 | opcije