Stigla je jesen, u svakom smislu....
Vrijeme prolazi. Ispunili smo ga srećom, bar jedan mali dio, jer što je 860 dana naspram vječnosti…
A onda bol, mučno prevrtanje po mislima – gdje sam pogriješila, zašto je sve stalo, tvoje isprike, prazne, nedovoljne… i nepovjerenje, nepovjerenje…
Slomljena sam, iscrpljena, u bunilu, ne znam kamo da se okrenem…
Kako bi rekla Žanamari Lalić – treba mi snage za kraj…puno, puno snage jer je nemam ni za jedan korak…
16.09.2004. u 19:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar