Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Nevjerica.To je šala.To se ne može dogoditi.Bila sam potpuno mirna.Ne podnosim takav smisao za humor.Suze na njezinom licu nisu me uvjerile.Svašta.Naljutila sam se.Otkud joj uopće takva ideja.Rekli su mi da ne mogu tamo.Ja sam željela.Iako je ujutro padala kiša, sunce topi asfalt.Osjećam ga samo negdje u daljini.Netko se to gadno zeznuo.Čovjek u uniformi nasred ceste.Ne možete ovuda, promet je zaustavljen.Nisam mogla to izgovoriti.Pogledao me sa žaljenjem i propustio.Auto nije išao dovoljno brzo, izašla sam i počela trčati.Sam rub ceste.Auti poredani u tihoj povorci s druge strane.Stoje.Ne gledam ih, osjećam kako pilje.Hladno mi je.Vidim taj zavoj ispred sebe.Ne želim tamo.Moram.Tragovi kočenja na cesti.Staklo.Krv.Čujem samo more.

...uuufffff....
?

Ej,šamponka,što je bilo? :).Pusaaaaaa :)

Vraćaju mi se neki trenuci, to je sve.

Oprosti mi.Ne znam zašto.Morala sam to pustiti iz sebe.

...Zivot..Jedna te ista pruga..Sto puta razorena, dignuta u zrak, sa vagonima van upotrebe, sa nezgodama i nesrecama...Sto puta razorena-sto puta obnovljena...Stare video-kazete, ma koliko nam bile drage, upecatljive ili emocionalno urezane, smo vec vidjeli..Ne treba se vracati nazad.Ima toliko toga novoga sto se dogadja oko nas, i ceka da bude primjeceno...Ne mozemo ici naprijed, sa glavom okrenutom unazad..Nijenam bas prirodna pozicija..Pati vrat...I ne samo vrat..I ne samo tvoj...Zato, moramo izabrati...Okrenuti tijelo i dusu za glavom, i ostati , ili ipak odlijepiti pogled od proslosti, ma koliko tesko da to bilo, (a svi znamo kako je to tesko...svi imamo osobne kalvarije u zivotu..Svi mislimo da nas kriz tezi vise nego tudji...), i slijediti glavom(razumom) tijelo , dusu...Usmjeriti snage put naprijed, a ne trositi ih na nesto nepopravljivo, i gubiti kondiciju za ovu bitnu utrku sA VLAKOM ZVANIM ZIVOT...Ne smijemo i ne trebamo sazaljevanje...Cemu?? Da li ti mozda moj plac zajedno s tvojim podize moral?? Ni slucajno..Ukopava nas skupa s tobom...Samo cu ti jedno reci: ZABORAVI! Naprijed...
Mijenjaj cip: Zar jos uvijek ne shvacas dasamo snaznima se desavaju "snazne " stvari u zivotu?? Ma ti si rodjena pobjednica, covjece..I dok to ne "uberes", vuci ce se tuga za tobom kao sjena...Kazem ti , jer znam, a ne jer "bucam" bezveze...I znas, ...:o)))

Dugo mi je trebalo da shvatim kako prošlost nije nešto što me progoni.Ona bježi zajedno sa mnom.Kud god odem, nosim je u sebi.Dugo mi je trebalo da počnem pričati o nekim stvarima, priznati da su se zbilja i dogodile, prihvatiti ih.Ne gurati ih od sebe nego u toj prošlosti napraviti mjesta i vremena za te nove, divne stvari.Ne odustati od sebe.To sam mislila tada reći.Ponekad krene, ponekad posrnem.Lijepo je uza sebe imati nekoga tko me primi za ruku i pomogne krenuti dalje.Jedno veliko, iskreno hvala.