nemir i strast

zadnja spona koja je dragomira održavala u životu kakav je vodio već nebrojeno puno godina. koliko i kako duboko može zaroniti u govno zvano vlastiti život, a da ne ostane bez daha.
onda je upoznao veroniku. bila je dovoljna da ugasi potrebu za humorom i pokrene  zatomljenu želju za životom.
zdrmao lajnu kokaina zveknuo kravetini iz kuhinje olovo među oči i sjeo na bus za rijeku. veronika je čekala vedra i svježa kao uvijek. nije joj rekao za kravetinu, uzrujala bi se možda. ovako nije postojalo ništa između njega i nje i bezvremenske izmjene topline, energije i tjelesnih tekućina.
nakon sedamnaest jutara zdrobio je i zadnje grumenčiće da mu napune tijelo snagom a ganglije euforijom. veronika je ležala na podu i hroptala u vlastitoj bljuvotini. još koja minuta i gotovo.
tridesetišest rupa pronašli su u radomirovoj lešini nakon što je izletjevši iz motela zapucao prema zelenkastim spodobama zaurlavši jebemvammajkusvimapapani.
 

slobodan pad