šarenilo

 
...a ja ga promatram, pomaknuta u glavi, pomaknuta u vremenu zbivanja, odmaknuta od zbilje, svjesna da voljeti njega znači zanemariti loše, nastrano,suvišno i bolno. nezahvalna u sreći, grebem vršcima crvenih noktiju blijedu kožu sjećanja. boli kad ne boli.
...i mislim, koliko nevoljeti sebe je potrebno za sve to. koliko površnosti i nesanice i suza skriva ta neutralna vanjšina. svakim jutrom roj misli viče mi da je u redu prepustiti se ushitu i sreći, ali jedan pogled u zrcalu i prekoravam sebe jako,jako dok stavljam automatizmom pastu na četkicu.
...ponekad mi dođe da ga zgrabim za ramena mu lijepa i protresem kao oni koktel majstori svoje slasne napitke, ponekad mi dođe da ga zaljubljeno stisnem jako, jako tijelom uz tijelo i ljubim bez obzira što je to sve njemu smiješno i djetinjasto...ponekad mi dođe da ga gledajući bez treptanja, očiju punim blagosti i van prostora ovog natjeram da shvati kako mi je i polupospan krasan.
...odustanem, nadajući se da on to ionako zna.jednom ću i ja biti hrabra. i ljudskija. i ranjivija. jednom. ne danas.

pa ti njega voliš

... jednom, jednog dana... negdje... vjerojatno ne... da... ne... ...

jako,jako :)

nastavi .... sviđa mi se :-)