šarenilo

 
...a ja ga promatram, pomaknuta u glavi, pomaknuta u vremenu zbivanja, odmaknuta od zbilje, svjesna da voljeti njega znači zanemariti loše, nastrano,suvišno i bolno. nezahvalna u sreći, grebem vršcima crvenih noktiju blijedu kožu sjećanja. boli kad ne boli.
...i mislim, koliko nevoljeti sebe je potrebno za sve to. koliko površnosti i nesanice i suza skriva ta neutralna vanjšina. svakim jutrom roj misli viče mi da je u redu prepustiti se ushitu i sreći, ali jedan pogled u zrcalu i prekoravam sebe jako,jako dok stavljam automatizmom pastu na četkicu.
...ponekad mi dođe da ga zgrabim za ramena mu lijepa i protresem kao oni koktel majstori svoje slasne napitke, ponekad mi dođe da ga zaljubljeno stisnem jako, jako tijelom uz tijelo i ljubim bez obzira što je to sve njemu smiješno i djetinjasto...ponekad mi dođe da ga gledajući bez treptanja, očiju punim blagosti i van prostora ovog natjeram da shvati kako mi je i polupospan krasan.
...odustanem, nadajući se da on to ionako zna.jednom ću i ja biti hrabra. i ljudskija. i ranjivija. jednom. ne danas.

...ima muža nekoga poluvidljivoga, dvoje djece, prosjeka radi i ljubavnika. Ne onako nekoga usputnog, već pravog pravcijatog. Izgleda mi ko lik iz podnevne sapunice, ima gard frajera, brkove naravno i prsten na ruci. onaj prsten.
...moja susjeda je oprezna i odmjerena u nastupu. svakodnevno. i ona je također lik, ali više iz crne kronike, onakav lik za koji puno njih kaže- a nikad ne bi pomislio da će ona to i to. a ona kontinuirano to i to.
...ja se njoj divim često. ne zbog dvojakog života, zbog umijeća zavođenja i vođenja sebe same, već zbog beskrajne energije koju u to daje. pozdavlja me s osmjehom djeteta koji uživa u spačkama i ne brine za posljedice.

...pa se trudi oko toga. to mu dođe ne kao hobi, više kao strast. i sav je ustreptao zbog te strasti...
...vidim mu nakanu u kretnjama i frajerskim osmjesima koje prosipa naokolo iznenada poput ljetnjeg pljuska, dok se mlade potencijalne hihotaju ne znajući da moj prijatelj...
...ponekad mi ozbiljno saopći da misli da je napokon našao žensko čeljade za nešto više. ponekad je vrlo često iako je vrijeme subjektivno, ali mu nemam srca to i reći...
...moj prijatelj je više nego izgubljen u ovom gradu. to mi olakšava uvijek težak postupak odabira poklona za njegov rođendan. plan grada je idealan dar.

 
...već dulje vrijeme...i nekom čudnom polulogikom iz domene žbrljvotina- misli pozitivno, umišlja da je to privremeno i da je to u redu jer je to samo još jedno životno iskustvo koje će joj darivati važnu poruku i oplemeniti život....a čemu onda ona nočna prejedanja i uživanja u slatkom, izgovori unaprijed sortirani po uvjerljivosti kad treba izaći negdje među ljude, nevoljko kupovanje lijepih cipela, paljenje mirisnih svjeća i spuštanje roleta vikendom zbog punjenja baterija poluizmučenog tijela?...ja sam glupa...ili izvan dubioznosti...
 
...privremeno traje dugo...ja nisam sama...iako...moja prijateljica kaže meni da za svakoga ne postoji samo jedna srodna duša, već više njih i pri izgovaranju tih riječi gleda na me ozbiljno i blagonaklono...ja sam glupa...ili kontradiktorna...
 
moja prijateljica ne opisuje svoje vjenčanje koje će se sigurno dogoditi ove godine, ono zakazano prošle nije bilo u skladu s konjukcijom venere u mjesecu izlazećih nadanja, ne razmišlja o izboru hrane, sale, glazbe, cvijeća,a na kraju i mladoženje jer on je na putu bezvremenskom ka njoj...ja sam glupa...i ulovit ću taj buket jer odskačem uvijek...i volim je...