Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Pred očima su joj poigravali plamenovi.U ušima je tutnjalo.Za časak, kratak kao munja, snage podvostručene užasom, ugrizla je ruku koja ju je gušila.Njegova psovka pretvorila se u okrutnu beskrajnu riku prljave životinje.Morala je pobjeći.Udarala je s jecajima, grebla, njegova se krv pomiješala s njezinom.Urličući od bijesa, na rubu živčanog sloma, osjećajući kako je napušta razum, uzalud se branila.Prelazio je svojim koščatim prstima po cijelom njezinom tijelu, tiskajući je razuzdano, gurkao i prevrtao amo-tamo uz grubi sladostrasni smijeh.Komad po komad, kao da ljušti neko voće, skinuo s nje i posljednji dio odjeće koja je skrivala njezinu nagost.Konačni udarac.Zašto su joj bogovi dali tijelo tako slabo?

..slabo tijelo na kraju nadje sigurnost, zastitu, oslonac...I onda uziva k'o praschich u malo blata... :o)

Dali su joj slabo tijelo zato da se ne bi mogla obraniti kada ju je potrebno uzeti, a sama ne zna kako bi to izvela. Prirodno, kao piti vode... Mi muškarci nekada mislimo da smo hendikepirani zato što one škrtare svojim tijelima, ali dragi im je bog dao krhka i bespomoćna tijela, tako predviđena za samoposlugu...