zivim kao ptica.....

Da li mi se podsmijavas kad citas svaki moj novi pozdrav tebi ili se zapitas ko ti je tako blizu, a ipak tako daleko? Nemam hrabrosti da se suocim, bojeci se da ces mi se nasmijati. I zato mi je lakse podijeliti svoja osjecanja sama sa sobom, na papiru, necujno za tebe. Od tebe nema odgovora, ali znam da upijas svaki moj trag. Zapravo, mozda i brises svaku moju poruku…. Ko ce znati?!
Znas, tesko mi je kad te vidim, a vidim i nju. Ne, nisam ljubomorna, jer imam te i ja. U krajicku oka mi stojis vec dugo, zaista dugo, mozda cak i previse cesto. Ipak, osjecam se kao povjetarac koji ti miluje lice, jer svaki novi pogled ka tebi izmami mi osmjeh. Prodjem pored tebe…..vidim te…ali ti si daleko. Daleko od mene, a blizu stvarnosti. Mozda jednog dana, mozda, osjetis da sam to ja, u ocima, u sjeni, u osmjehu ka tebi.