21. svibnja 2003.
Preda mnom tama.Plava u Mjesečevom pogledu.Izvaljena na jastucima od kamena i ukrašena jedino kosom - napast za demone.Bljesak na mirnoj površini i ispružena ruka.Topla.Uranjam u nepoznati svijet.Plavetnilo čudnog drveća i nemirnih trava.Gdje bića vitko tijelo pokreće u nemogućem trzaju.Uvijek u parovima.Nikad sami.Bez pitanja.Moje tijelo odgovara uzletom odjeka tisućama bespuća.I uhvati me strah.Željeznim karikama od paučine.Ruka u tvojoj.Božanski opijum za moje smrtno srce.Taj svijet si ti.
Još uvijek te sanjam.Hladan je kamen pod kojim ti spavaš.Ljubavi.
21.08.2004. u 20:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar